Hrvatski establishment ju je prezirao, a zbog ljubavi svog života već je bila kamenovana

Bila mi je Vedrana. Nikad mi nije bila Rudanica. Nije ju ime odredilo, život ju je odredio. Zajeban život. Mogla je ostati grintava, frustrirana, rastavljena žena koja jedva spaja kraj s krajem, zagorčava svaki dan sebi, djeci i svima uokolo. Nije joj bila takva narav. Postala je Vedrana i dreknula je protiv nepravdi i zla, ne samo onih učinjenih njoj. Zlostavljanih žena. Obmanutog naroda. Zapostavljenih, marginaliziranih, bezglasnih, nemoćnih. Nije ona bila narodni tribun, to ne. Bila je svoja, Vedrana. Govorila je u svoje ime, a ostali su se prepoznavali – ili nisu.

Hrvatski književni establishment nije ju volio. Štoviše prezirao ju je. Zbog nemoći: nikad nisu i neće dosegnuti njezine naklade i čitanost. A kad bih ih pitala: „Koje si njezine knjige čitao?“, odgovor je bio: „Ni...