Oscar Wilde, irsko-engleski književnik najpoznatiji po svojem romanu „Slika Doriana Graya“ (1891.), nije umro od sifilisa, nego od meningitisa, tvrdi njegov unuk Merlin Holland (80) u upravo objavljenoj knjizi „After Oscar: The Legacy of a Scandal“ (Nakon Oscara: nasljedstvo skandala), memoarima od 700 stranica koji se bave, za to vrijeme, skandaloznim životom slavnoga djeda i devastirajućim posljedicama po obitelj.
Desetljećima su Wildeovi biografi zastupali teoriju da je slavni književnik rođen 1854. umro u 46. godini od sifilisa, što je odgovaralo narativu o životu upropaštenom seksualnim prijestupima.
„Ne postoje apsolutno nikakvi dokazi za tako nešto. Trač se pretvorio u biografiju, biografija je postala činjenica. Toliko je toga nakon njegove smrti izmišljeno. Želio sam mu posthumno dati glas jer sam osjećao nepravdu – ljudi su ga iskorištavali kako bi prodali knjige, pretvorili ga u senzaciju“, kaže njegov unuk u velikom intervjuu koji je dao novinarki The New York Timesa Elizabeth Winkler.
Kao nasljednik književnih prava, Holland već četrdeset godina brine o djedovoj književnoj ostavštini: godine 1996. objavio je fanscinantnu zbirku fotografija „The Wilde Album“, 2000. prošireno izdanje Wildeovih pisama, 2003. transkript suđenja Oscaru Wildeu nakon što je 1895. godine nepromišljeno za klevetu tužio Johna Sholta Douglasa, devetog markiza od Queensberryja – oca lorda Alfreda Douglasa koji je bio njegov ljubavnik. Markiz je Wildea nazvao „sodomitom“ (u to je vrijeme homoseksualnost bila kažnjiva zakonom), a za sodomiju je slavni književnik na kraju i osuđen na dvije godine teškog rada i zatvora, od svibnja 1895. do svibnja 1897. U tamnici je napisao još jedno svoje slavno djelo, „De Profundis“, objavljeno u skraćenom obliku posthumno 1905., u cijelosti tek 1962.
Skandal je bio tim veći jer je Wilde bio oženjen i otac dvojice sinova. Kad je imao 27 godina u Londonu je upoznao Constance Lloyd (1882.-1898.), kćer bogatog odvjetnika Horacea Lloyda. Vjenčali su se u svibnju 1884. godine i dobili dvojicu sinova – starijeg Cyrila (1885.) i mlađeg Vyvyana (1886.), koji je Hollandov otac. Ti su dječaci, piše Holland, odgojeni da zaborave svojeg oca, a Wildeova supruga Constance morala je izdržati sramotu suprugova suđenja i utamničenja. Umrla je godinu dana nakon što je Wilde pušten na slobodu, a sam književnik nakon zatvora više nikad nije vidio nikoga od svoje obitelji, uključujući sinove. Holland je rođen 1945. godine, u obitelji koja više od pola stoljeća nije spomenula ime Oscara Wildea.
U knjizi se prisjeća kako je kao dječak šetao s ocem Avenijom Shaftesbury kad su vidjeli plakat za mjuzikl baziran na jednoj od Wildeovih drama. „Je li Oscar Wilde bio tvoj otac?“ upitao je Merlin. Vyvyan Holland poslije je u svojem dnevniku zabilježio taj razgovor: „Srećom, odgovorio sam mu: ‘Da.‘ Srećom, nije nakon toga više ništa pitao.“
Kasnije, u školi, jedan od Merlinovih kolega nazvao je Wildea „starim peškom“. Holland ga je udario, potom su ga poslali ravnatelju koji ga je kaznio. Ne voli se nazivati unukom Oscara Wildea. „To mi daje na važnosti koju nisam zaslužio. On je bitan u cijeloj ovoj priči“, dodaje u intervju New York Timesu.
Nakon što je Wilde utamničen, njegove predstave povučene su s West Enda. Constance je sa sinovima otputovala u inozemstvo i promijenila prezime u Holland, staro prezime s njezine strane obitelji. Nikad nisu vratili prezime Wilde. Nakon oslobođenja, Wilde je otputovao u Francusku, nadajući se ujedinjenju s obitelji, no obitelj nije mogla probaviti što je dvije godine bio u zatvoru i sada javno poznat kao homoseksualac.
Skandal se očekivano odrazio na sinove – stariji Cyril neprestano je dokazivao svoju muškost. Mornarici se nije uspio priključiti, vjerojatno zbog očeva skandaloznog nasljeđa, ali je postao vojnik i poginuo na zapadnom frontu 1915. godine kad je imao trideset. Vyvyan Holland htio je pohađati Oxford – očevo sveučilište – ali mu je obitelj to zabranila, pa je umjesto toga otišao na Cambrdige. U rubrici pod očevo ime upisao je: „Otac preminuo.“ Postao je prevoditelj i pisac, skupljač erotske literature.
„Vyvyanova napadna heteroseksualnost bio je način da ispravi obiteljsku nepravdu“, govori danas njegov sin. Kad je imao 68 godina, Vyvyan Holland napisao je memoare „Son of Oscar Wilde“ (Sin Oscara Wildea). Godine 1966., kad je Merlin Holland napunio dvadeset jednu, otac mu je predložio da vrati prezime Wilde, no Merlin Holland je to odbio: „Prošlost se ne može promijeniti.“ Vyvyan je umro godinu kasnije, 1967., dva mjeseca nakon što je homoseksualnost napokon dekriminalizirana u Engleskoj.
Njegova supruga Dorothy Thelma Helen Besant, Merlinova majka, nakon toga je krenula u križarski pohod – pokušala je rehabilitirati svekra kojeg nikad nije upoznala. Posjetila je Wildeova biografa Richard Ellmann i tvrdila da je Wilde bio „u osnovi heteroseksualan“, no Ellman nije popustio pritisku. U knjizi Holland nije blag prema svojoj majci. Vyvyan Holland dvaput se ženio: prva supruga bila mu je Violet Mary Craigie i vjenčali su se u siječnju 1914. godine. Umrla je u listopadu 1918. u bolnici Westminster od opekotina koje je zadobila kad joj se na plamenu otvorenog ognjišta zapalila večernja haljina. S drugom suprugom, Thelmom, Vyvyan se vjenčao 1943. godine – Thelma je bila kozmetičarka Elizabete II. No nakon deset godina braka, Thelmu je sve više živciralo nasljeđe obitelji u kojoj se udala. Njezin sin pamti kako je jednom prilikom rekla: „Da sam znala za Wildeovu prljavštinu, nikad se ne bih udala u ovu obitelj.“ Thelma je umrla 1995. godine, njezin sin danas tek kaže: „Oscar se ispriječio između nas.“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....