Autorica ‘Fafarikula‘

‘Umorna sam od traumatičnih svjedočanstava u književnosti, pogotovo kad su pisana iz terapijskih ili pomodnih motiva‘

Moja je prošlost šarolika, i ne nedostaje joj mračnih tonova, ali nisam za njima posegnula pišući ovu knjigu. Umorna sam od traumatičnih svjedočanstava u književnosti, pogotovo kad su pisana iz terapijskih ili pomodnih, a ne literarnih motiva

 Matija Djanjesic/Cropix
Đurđica Čilić piše o sebi i svojima, o roditeljima, ljudima koji su je formirali, ali i onima koji je okružuju, o bosanskom djetinjstvu, zagrebačkom životu…

I da su "Novi kraj", knjigu koju ovih dana objavljuje zagrebački Disput, nekim čudom tiskali bez imena autorice, lako bi bilo identificirati na čijoj je tastaturi nastao. Onima koji su čitali "Fafarikul" sve će biti jasno.

Prepoznatljivom poetikom, rečenicom i stilom te onim tipičnim malim zaokretom što uvijek čeka u posljednje dvije-tri rečenice priče, po svemu tome to je, kao i po temama kojima se bavi - vidi se iz aviona - napisala Đurđica Čilić.

Te rečenice čitaju se lako, u svakoj je priči ili fragmentu ovog labavo uvezana romana neke jednostavne, iskonske radosti življenja, neke ljudske odvažnosti i u strahu, kao i stalno prisutna vječna samopreispitivanja, traženja prostora da se bude bolji, živi...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. srpanj 2022 02:25