TREĆI NASTAVAK BRIDGET JONES Udovica koja dejta na Twitteru i prkosidobnim stereotipima

Bridget Jones “rođena” je 1995. na stranicama Independenta, gdje je novinarka Helen Fielding pisala tjednu kolumnu o samačkom životu u Londonu. Svoje kolumne uspješno je pretočila u knjigu “Dnevnik Bridget Jones”, čiji ju je vrtoglavi uspjeh proslavio kao rodonačelnicu novog književnog žanra - chick lita. Godine 1999. izdaje “Bridget Jones na rubu pameti”, a nakon 14 godina i treći nastavak, “Bridget Jones - Luda za njim”, u kojem je Bridget odlučila prikazati kao 50-godišnju ženu koja “prkosi stereotipima o ženama srednje dobi”.

Kada se tek pojavila, Bridget je bila dijete cosmopolitanske kulture, traumatizirana supermodelima, kojoj mama pregledava garderobu i kritizira odjeću. U vezi sa svojim šefom, utjelovljenjem svih muškaraca koji se panično boje obaveza, Bridget je bila refleksija kaotičnog života tisuća mladih žena koje na pragu tridesete još nisu našle Onog Pravog, u vječitoj borbi s viškom kilograma, izgledom i zajedljivim primjedbama zajednice. Čak i ako nismo bile kao ona, nasmijavala nas je njena nespretnost, njene liste konzumiranih kalorija i popušenih cigareta, kao i rečenice koje je u stanju izvaliti poput “Pitam se da li Kookaď ima pancirke?”. Ukratko, duhovite situacije s kojima se nepovratno urezala u naš kolektivni imaginarij.

Umjesto cigareta žvače Nicorette

“Bridget je komičan karakter i moje knjige su romantične komedije, ali za mene komedija uvijek dolazi iz istine, a ponekad i iz bolne istine. Kada sam pisala o Bridget u njenim tridesetima to je bilo smiješno, ali i bolno za Bridget. Ona je htjela djecu, ali osjećala se zbunjeno u vezi toga, a biološki sat neumoljivo je otkucavao i svi njeni stričevi neprestano su ponavljali ‘Zašto još nisi udana?’. Bila je opterećena idejom da će ostati usidjelica, no to sam zamijenila idejom singl djevojke, što je bilo sjajno. Pitala sam se trebam li sakriti njene godine u novom romanu, no zaključila sam da neću, da ću reći da je u pedesetima i da život još uvijek ide dalje”, izjavila je Fielding u jednom nedavnom intervjuu.

Bridget, koju smo na kraju druge knjige ostavili u zagrljaju Marka Darcyja, uspješnog odvjetnika s manirama iz engleskog internata, sada ima 51 godinu, udovica je, i majka dvoje male djece. Umjesto da odlazi na ženske kružoke s vjernim prijateljicama Jude i Sharon, mora se nositi s ušima u kosi, pretjeranim igranjem videoigrica, zagorenim ručkovima i iritantnim mailovima roditelja iz škole. Ne guta više knjige o samopomoći već priručnike za uspješno roditeljstvo, umjesto cigareta žvače Nicorette, a umjesto popijenih cugi opsesivno broji pratitelje na Twitteru. Bivša novinarka sada je scenaristica koja pokušava prodati modernu verziju “Hedde Gabler” uglednom produkcijskom studiju, iako nije sigurna je li original napisao Čehov ili Ibsen. Načini upoznavanja ljudi promijenili su se otkako je Bridget zadnji put bila solo, pa ona sada otkriva društvene mreže i stranice za online dejtanje, a omiljeni način provođenja slobodnog vremena joj je dopisivanje s 20 godina mlađim ljubavnikom.

Institucija singl kulture

“Ako je stereotip da žene u pedesetima trebaju”, kako kaže Fielding, “morbidno buljiti u jezero, plesti, imati sijedu trajnu i kolica za shopping”, onda je ona uspjela napraviti Bridget jednom sasvim atipičnom pedesetogodišnjakinjom.

Fanovi su, doduše, spisateljici strašno zamjerali činjenicu da je “ubila” lik Marka Darcyja (poginuo je u vozilu koje je nagazilo na minu u mirovnoj misiji u Sudanu), no Fielding je to objasnila činjenicom da je “htjela pisati o Bridget kao o samohranoj majci, a Mark je suštinski džentlmen koji je nikad ne bi napustio”. Zanimljivo, Darcyjeva “smrt”, bila je udarna televizijska vijest u Britaniji, odmah nakon vijesti o krizi u Siriji, što je samo još jedan pokazatelj koliko se čitatelji Helen Fielding poistovjećuju s njenim fiktivnim likovima.

Kritike oko novog romana su podijeljene, no zahvaljujući Bridget Jones dnevnici su postali institucija singl kulture, a najpoznatija londonska singl cura naučila nas je da ne moramo cijelo vrijeme biti savršene - na poslu, u kući i pred muškarcima - i da je sve što se događa njoj i nama zapravo vrlo ljudski i normalno.