Svi gledaju ‘Sto godina samoće‘ na Netflixu, u Hrvatskoj je izašla knjiga u kojoj ćete saznati i koji je grad bio inspiracija za Macondo

Hvalospjevi ne jenjavaju za seriju na Netflixu "Sto godina samoće" nastalu možda i po najpoznatijem djelu Gabriela Garcíje Márqueza, a koja na stranici Rotten Tomatoes ima ocjenu preko 90 posto. Serija se odvija u gradu koji se zove Macondo.

Macondo je fikcionalan grad, no nedavno je na BBC-u, povodom serije, izašla reportaža o gradovima koji su slavnog književnika inspirirali.

U Hrvatskoj je upravo izdašla knjiga, u izdanju V.B.Z.-a, Put u Macondo, kako navodi izdavač. "jedinstvena antologiju koja okuplja djela jednog od najvećih književnika svih vremena, Gabriela Garcíje Márqueza. Ova zbirka pruža uvid u stvaranje mitskog svijeta Maconda i predstavlja ključne priče i novele napisane između 1950. i 1966. godine. Kroz ovu knjigu čitatelji će moći pratiti razvoj autora na njegovom putu prema stvaranju remek-djela Sto godina samoće".

Čitateljsko putovanje

Kako, dalje, navodi ovaj izdavač: "Put u Macondo predstavlja očaravajuće čitateljsko putovanje kroz književne krajolike Gabriela Garcíje Márqueza, kolumbijskog nobelovca i jednog od najvažnijih suvremenih pisaca. Ova antologija sastavljena je od njegovih djela vezanih uz mitski Macondo, napisanih između 1950. i 1966., a čine je njegove skice za roman i kratke priče s početka karijere, kao i djela kojima se proslavio, Lišće na vjetru, Pukovniku nema tko da piše i Zla kob. Kroz njih univerzum Maconda, nadahnut piščevom rodnom Aracatacom, polako dobiva svoje obrise i postaje pozornica za remek-djelo Sto godina samoće koje je steklo svjetsku slavu potvrđenu i Nobelovom nagradom 1982. Sam García Márquez u jednom je intervjuu španjolskim novinama izjavio: "Ono što je između Lišća na vjetru i Sto godina samoće petnaestak je godina velike muke, iscrpljivanja i stalnog razmišljanja o tome kako je sve to zapravo bilo."

A te su godine – što pokazuje ova antologija koju je sastavio Conrado Zuluaga – provedene u fascinantnoj potrazi za Macondom, toponimom magijskog realizma koji se doima nevjerojatno stvarnim.

Naslovnica knjige

Vbz/

Iako je istina da je sve što je pisao García Márquez kako bi iz sebe izbacio otrov Aracatace, aka Maconda, bila vježba kako bi pronašao put prema Sto godina samoće, također je istina da Lišće na vjetru, Zla kob, Pukovniku nema tko da piše i ovdje sabrane pripovijetke postoje u surovom linearnom vremenu stvarnosti u kojoj žive muškarci i žene poput nas, čije nas sudbine dirnu i stvaraju suosjećanje i strah. Prema tome, ovdje objavljeni tekstovi nisu u pravom smislu putovanje prema Macondu, nego su jedan Macondo sam po sebi. Priče koje su proizišle s tog putovanja i koje su ovdje sabrane i za nove i za stare čitatelje, jednostavne su i neminovne, nisu mitske nego tragične, potaknute grozničavim nagonom za istjerivanjem demona i otkrivanjem prave prošlosti koja još uvijek boli. One su veličanstvene. – Alma Guillermoprieto.

Trag pisca

Gabriel García Márquez u različitim je prilikama tvrdio da za pisanje svake knjige prvo treba naučiti kako ćeš je napisati pa se tek onda suočiti s pisaćim strojem. Njemu je trebalo gotovo dvadeset godina "života" u Macondu da nauči napisati roman Sto godina samoće.

Ova antologija, napravljena s namjerom da pratimo piščev trag, omogućit će radoznalom čitatelju da pronađe neke trenutke tog lutanja. Baš kao kakav kolonist, morao je prvo prokrčiti put, prisvojiti prostor i barem u nekim crtama oblikovati likove koji će ga nastaniti. Zato je ova antologija svih tekstova – ali vrlo različitih duljina – naslovljena upravo Put u Macondo. – Conrado Zuluaga

Gabriel García Márquez (1927., Aracataca, Kolum­bija – 2014., Ciudad de México) jedna je od najvećih i najutje­cajnijih figura svjetske književnosti. Dobitnik Nobelove nagra­de 1982. godine, on je romanopisac, autor pripovijetki, eseja, filmski kritičar, pisac filmskih scenarija. Nadasve, on je intelektualac posvećen rješavanju velikih problema našega doba. Ponajpri­je onih koji pogađaju njegovu voljenu Kolumbiju, ali i cijelu Latinsku Ameriku.

Kao najistaknutiji predstavnik takozvanog magijskog realizma, u kojemu se povijest i mašta isprepleću i pretaču u živu književnost koja diše svim svojim porama. On je, konačno, tvorac jednog od pripovjedačkih svjetova prepunih značenja što ih je španjolski jezik podario 20. stoljeću.