Nakon najčitanijeg njemačkog, pa talijanskog, red je na najčitanijem švedskom piscu, Jensu Lapidusu (r. 1974). Kao i Andrea Camilleri, Lapidus je žanrovski romanopisac, autor krimića i trilera.
Dakle, žanra što je započeo s očitim “Ukradenim pismom” E. A. Poea i “Tajnim agentom” naturaliziranog Engleza Josepha Conrada. Naime, Jens Lapidus završio je “Stockholm Delete” s otvorenim krajem, s eksplozijom bombe i ubojstvom jednog od glavnih protagonista. Zato što krimić mora dalje, “nastavlja se”. No, junaci “Stockholma” nisu anarhisti kao kod Conrada, već “jugoslavenska mafija”.
Njeni pripadnici zovu se danas “Jugići”, prema prevoditelju, dok su ih nekoć zvali “Jugovići”, kao i sve nas, zato što su jugići bili automobili Zastave iz Kragujevca, naši prvi luksuzni a domaći, kao što je to bila i Podravka-juha u svom “žanru”. Automobili smo postali poslije nestanka Titove zemlje, a Zastava je ostala i kod Lapidusa tek marka vatrenog, ručnog oružja.
Baš takav pištolj osnovno je sredstvo rada za Teddyja ili Najdana Maksumića, koji se poslije 8-godišnjeg zatvora vratio u civilnu odjeću. Odlučio je postati i ostati dobar građanin, namještenik velikog odvjetničkog ureda Leijon, koji se specijalizirao za korporativne poslove financijske naravi. Tamo je i upoznao pravnicu Emelie Jansson s kojom je sklopio prijateljstvo, pa ju je, zatim, pozvao da mu brani nećaka Nikolu pred sudom, i to od tužbe za pljačku supermarketa.
U Teddyjev životni izbor ponovno se uključio “pošteni” knjigovođa Mats Emanuellson, zbog koga je, odnosno zbog čije je otmice i dospio na dugogodišnju robiju. Mats je umro, ali slučaj je ostao otvoren. Još uvijek se ne zna gdje se nalazi kompjuter s dječjom pornografijom koji je Mats, igrom slučaja, pronašao u vili stanovitog “Pedera” (osobno ime). Niti kojim je milijunašima stroj pripadao.
Sadašnji lopov-dobričina primio je naredbu za Matsovu otmicu iz kruga kriminalaca-Jugovića, kojima je pripadao. U njemu su glavnu poziciju zauzimali Srbi, točnije bivši pripadnici tigrova Željka Ražnatovića Arkana. A njihovi suradnici i prijatelji u štokholmskom podzemlju bili su imigranti Sirijci, Turci i ostali.
Bratstvo u lopovluku, očito, nadživjelo je propast Jugoslavije. No, jedinstvo je drugi par rukava. Upravo izjave, koje je pokojni Mats Emanuelsson dao zlom policajcu Joakimu, pa su potom transkribirane, pojavljuju se kao leit-motiv “Stockholma” i oživljavaju raniju prošlost. Glas iz groba, tako, vodi radnju. A onda postaje upitno da li je Mats, uopće, mrtav. Policija i supruga vjerovali su da se ubio zbog mučenja kome je bio podvrgnut.
U pozadini “Stockholm Deletea” skrivena je ostavština prijelomnoga Stiega Larssona. Samo što sada umjesto “nevidljivih” nacista dijelom društva vladaju nepoznati bogataši, uživatelji dječje pornografije. Služe im, po već viđenom modelu, korumpirani policajci i raznorodne privatne agencije. Kako god bilo, Teddy je želio doznati stvarni identitet naručitelja otmice, za koje je radio i robijao. Stoga se upustio u sukob s mafijaškim kumom, Ivanom Mauznerom Pavićem, neposrednim nalogodavcem.
A kad je doznao da je Benjamin Emanuellson, sin knjigovođe Matsa, optužen za ubojstvo, u njemu je proradio osjećaj krivnje, te je angažirao odvjetnicu Emelie da ga brani. I to su osnovni tokovi priče, očevi i djeca. Kako se klupko krimića raspetljava, nepoznati izvršitelji nastoje ubiti radoznalog Teddyja i njemu bliske. S druge strane, odvjetnica Jansson ima problema na redovnom poslu: ovo su joj prvi slučajevi kaznenog prava, koje je zabranjeno profesionalcima njenog profila i ugleda.
Drugim riječima, Teddy jest dobar lopov. Jednako tako i financijaš-kriminalac Mats. Znao je “raditi” s legalnim fondovima, fiktivnim tvrtkama i s računima na “onim” otocima. Kao švedski Robin Hood uzimao je od najbogatijih i davao svojim poslodavcima iz podzemlja i sebi. Sudeć po Lapidusu, 2010-te bile su sjajne za financijski kriminal u Švedskoj i EU: novac je ležao, tako-reći na ulici. Zainteresirani su trebali jedino dobrog i pouzdanog knjigovođu, najbolje kockara u duši.
Kod Lapidusa mrtvi oživljuju, kao u “Monte Christu”, a živi ginu u bitki za bolje kriminalno sutra. Tko ostaje živ a tko mrtav; što su Emelie i Teddy radili na Palmi? Hiljadu pitanja čine švedski krimić, daleko više njih nego u talijanskim, njemačkim ili američkim inačicama. Baš u takvom krimiću od Titove, brdovite zemlje seljaka posljednja je ostala: mafija. Pitanje više.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....