Predstavljanje novog romana Željke Horvat Čeč "Ronjenje na dah" (V.B.Z.) održat će se u četvrtak, 5. studenoga 2026. u 19 sati u Crnom mačku (Mesnička 12, Zagreb). U predstavljanju sudjeluju autorica, Barbara Šundov i Drago Glamuzina.
Događanje se održava u sklopu V.B.Z.-ova ciklusa "Čitamo domaće!", a ulaz je slobodan.
Kako je navedeno u najavi, riječ je o "snažnom i potresnom romanu o psihičkom zdravlju, depresiji, traumama i pokušaju oporavka", "intimnoj priči o psihičkoj i fizičkoj krhkosti, obiteljskim odnosima i traženju puta prema oporavku".
Autorica, pišu, "prikazuje život svoje protagonistice u psihijatrijskoj ustanovi, iza zaključanih vrata, s rešetkama na prozorima, opisuje njene epileptične napadaje koji joj onemogućavaju normalan život, borbu s depresijom, noćne more, interakcije s ostalim pacijentima i doktorima, daje nam uvid u bolničku rutinu i (...) rekonstruira život junakinje. Ali on, naravno, nije sveden samo na bolnicu i traume, tu su i prijateljstva, ljubav, seks, što u njoj pulsiraju bez obzira na 22 tablete koje pije svaki dan. Roman je snažan dokument jednog intimnog psihičkog i fizičkog raspadanja i pokušaja oporavka, u njemu se moždana trauma i ožiljci epileptičkih napada miješaju sa životnim traumama".
Željka Horvat Čeč rođena je u Čakovcu, a živi u Rijeci. Autorica je pjesničkih zbirki "Moramo postati konkretni" i "Strogo mirovanje". Pjesme su joj prevedene na engleski, njemački, francuski i švedski, a prozni prvijenac "4 brave" objavljen je na francuskom jeziku u Kanadi i Francuskoj.
O "Ronjenju na dah" autorica je nedavno progovorila u razgovoru s novinarkom Jutarnjeg lista Karmelom Devčić. Tom prilikom otkrila je da su dijelovi romana pisani na različitim bolničkim odjelima tijekom njene hospitalizacije te da su pisani iz potrebe da nekako opstane sa svim tim mislima koje su je ubijale. Pisanje je, kazala je također, bilo mučno. Ipak, najveći dijelovi teksta nisu pisani na odjelu, nego ih je na temelju natuknica i pokoje rečenice raspisivala u riječkom book-caffeu Dnevni boravak, gdje je imala uvjete rezidencije, jedan zaseban prostor koji jest dio kafića, a u kojem je jedan stol bio rezerviran za nju.
"Ondje me uvijek čekala moja pisaća mašina, s obzirom na to da zbog epilepsije ne smijem koristiti kompjuter", ispričala je.
Više o autoričinim iskustvima tijekom liječenja, kao i romanu i odnosu prema pisanju pročitajte u spomenutom intervjuu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....