Evo kako mračno zvuči bajka ‘Ivica i Marica‘, verzija koju potpisuje kralj horora

Kad nam Stephen King odluči ispričati priču za laku noć, onima koji donekle poznaju njegov opus ta ideja sigurno ne bi zvučala privlačno. Kad znamo kakva su čudesa iz njegova uma izašla na stranice knjiga, ima onih koji se pitaju kako njegova supruga Tabitha može mirno spavati uz čovjeka u čijoj glavi nastaju takvi užasi? Više je puta u intervjuima rekao kako često zna poći od malena, sitna događaja iz stvarnosti i nadograditi ga jezom.

A s kritikom se nosi tako da sjedne i poubija par likova u knjizi koju piše. Jednom je rekao i da ne misli da bi se trebao ispričavati za ono o čemu piše, a ljubitelji njegovih djela itekako se s tim slažu. Ne možemo Kinga usporediti s Dostojevskim, svakako, no ne bismo ni trebali. Svijet umjetnosti dovoljno je velik da ima mjesta za sve, a Stephen je pronašao način da se ušulja u srca čak i onih koji, kao potpisnica ovih redaka, nisu zapravo ljubitelji strave. Iznimno rijetko ću pročitati horor, i to samo ako me moja draga knjižničarka Sanja na to nagovori, ali ću zato odmah nabaviti sve što napiše King. I nisam usamljena.

Zato sam bila prilično oduševljena vidjevši novi naslov kralja horora preveden na naš jezik. Riječ je o njegovoj verziji bajke „Ivica i Marica” koju je s engleskoga preveo Ozren Doležal, a objavljena je u izdanju nakladničke kuće Petrine knjige. Riječ je o bajci u novom ruhu, koju je King ispričao na svoj način. Ne odudara ona previše od one koju znamo, kostur je isti, ali je, reklo bi se, čitanje ipak malo drugačije. Inspiriran je bio, i to prilično, ilustracijama Mauricea Sendaka.

Stvorio ih je on 1997. godine kao skice za operu Ivica i Marica Engelberta Humperdincka. Sendak je američki autor i ilustrator dječjih knjiga koji je preminuo 2012. godine i najpoznatiji je po knjizi „Tamo gdje su divlji stvori”.

Izvorni naslov — „Where the Wild Things Are” — zvučat će prilično poznato ljubiteljima Metallice, jer je istoimena pjesma objavljena na njihovu albumu Reload iz 1997. godine. Iako je naslov pjesme izravno preuzet, žestoki riffovi kraljeva thrash metala nisu obrada niti adaptacija Sendakove priče (premda Metallica od toga ne preza — sjetimo se početaka njihove karijere, kada su bili iznimno impresionirani radom H. P. Lovecrafta i njegovim mitovima o Velikim Starima), no pjesma koristi motive djece, igračaka, vojnika i odlaska u rat, pa je moguće kako je Sendakova knjiga iz 1963. godine bila inspiracija.

Naslovnica

Petrine knjige

King se s njegovim radom upoznao u vrijeme kada je imao malu djecu, pa im je čitao prije spavanja. U predgovoru ovog naslova kaže kako je bio očaran pričama koje su vedre izvana, a mračne iznutra. Sendakov je rad toliko cijenio da je njegove stihove „Ja sam stvarno Rosie” upotrijebio u romanu Rose Madder, priči o obiteljskom nasilju, s elementima horora i fantasyja, koju svakako vrijedi pročitati.

- To je prava srž ove priče i, zapravo, svih bajki: vedra vanjština, mračno i strašno središte, hrabra i snalažljiva djeca. Na neki način, većinu sam života pisao o djeci poput Ivice i Marice (...) Reći ćete da sam si dao suviše slobode s pripoviješću koju su ispričali Jakob Grimm i Wilhelm Grimm — istina je, i nije mi žao — napisao je King u predgovoru.

Osim ilustracija koje svakako plijene pažnju, pozornost privlači i nekoliko neobičnih detalja. Među njima je trenutak kada Ivica i Marica ulaze u kolibu zle vještice. Prikazuje im se ona kao dražesna starica, no čitatelj njezino pravo lice vidi prije nego djeca. A onda otkrivamo i kakva je zapravo kuća od slatkiša. Prozori od šećerne vate pretvaraju se u prijeteće oči, gumeni bomboni u kukast nos, iz šećernih lizalica izbiju zubi, a staza od bombona postaje dugačak, crven jezik.

King nam malo dalje otkriva i kako „vještice vole blago gotovo jednako koliko vole jesti malu djecu”, a sam kraj bi čitatelju mogao izmamiti osmijeh na licu. Ima u tome malo humora i poštivanja tradicije bajki. Ima, zapravo, onoga čime Kingovi romani obiluju: ljubavi prema autorima koji su bili prije njega i divljenja radu drugih kolega. I zato je ova moderna verzija priče nešto vrijedno čitanja.