Spoznaja da je trudna obradovala je sve na otoku, no stvari uskoro postaju užasne...

Ima tih nekih romana koji čitatelja odmah na prvoj stranici usišu u sebe - zakače ga i ne puštaju sve dok, u tri u noći, zbunjeno ne protrlja oči i upita se gdje je nestalo zadnjih šest sati. Jedan od tih je novi naslov Stilusa, roman Isola Allegre Goodman, koju čitamo u prijevodu Andreje Marić.

Isola kao otok, kao i-sola (ja sama), kao povijesni roman koji priča o nepravdi, o vremenu kada žene nisu smjele biti ništa nego pokorne i tihe, o razdoblju kada su se tek otkrivali kontinenti... Jasno, nisu to lijepa vremena - okrutna su, a takvi su i ljudi. Naravno da je u takvom vremenu posebno teško biti žena - čak i ako neka ima sreću pa se rodi kao plemkinja. Malo joj to znači ako joj, kao našoj junakinji Marguerite, roditelji umru pa skrbnik upravlja njezinom imovinom. Ako žena ima sreće pa ima normalnog skrbnika, ima neke šanse provesti koliko-toliko ne pretjerano užasan život, no ako joj je skrbnik netko poput njezina Robervala, onda je sve užasno. Jer je tip pustolov željan slave, novca i moći, posvećen otkrivanju svijeta, pa će založiti sve kako bi financirao svoja putovanja. Imetak Margueritinih roditelja? Naravno. Pa ona tako ostaje bez prebijenog novčića. Ali nije tu kraj njezinoj muci - taj Roberval je, po slobodnoj procjeni autorice ovih redaka, narcis i vjerojatno sociopat. Način na koji je perfidno psihički zlostavlja je mučan, a sve postaje još gore kad je povede na put u Kanadu, odnosno, u vrijeme kada se radnja događa (16. stoljeće) to je Nova Francuska. Ne znamo njegove namjere, no nisu dobre. Rođak joj je, ali je vjerojatno namjerava oženiti. Ne znamo je li to da izbjegne isplatu miraza (što ne može, jer je sav njezin imetak spiskao) ili zato što uživa u tome da je mrcvari, ne znamo, ali put pred njom ne izgleda obećavajuće.

Naslovnica knjige

A onda se ona zaljubi, a ljubav je uzvraćena. I dok oboje uživaju u ukradenim trenucima, čitatelj zna da im se prikrada zla kob u vidu posesivnog vlasnika njezina života. Naravno da njezin skrbnik to ne može vidjeti drugačije nego kao izdaju, pa smisli strašan način da kazni dvoje neposlušnih ljudi u svojoj blizini - nju i njezina voljenog. Nije da njemu smeta što ona voli drugoga, jer on za nju nema emocije, nego ga ljuti što su oni koji su ga trebali slijepo slušati postali neposlušni. Kazni ih tako što ih ostavi, zajedno s njezinom dadiljom, na pustom otoku usred oceana. Tri osobe, nešto sitno potrepština i lađe koje odlaze. Samo što ovo nije Tajanstveni otok Julesa Vernea i nije da se naša grupa dobro snađe. Daju sve od sebe, ali zima dolazi prebrzo. I premda spoznaja da je trudna obraduje cijelu grupu, stvari uskoro postaju užasne.

Priča je to o osobi koju spominju dva povijesna izvora. Naravno, kako to već biva sa ženama u povijesti, priče su suprotne. Jedna (zapisala ju je kraljica Margareta Navarska) tvrdi da je Marguerite de la Rocque de Roberval, kako joj je puno ime, na pustom otoku završila zato što je njezin suprug iznevjerio Robervala. On njezina muža ostavi na otoku, pa ona ide s njim. Na kraju se spasi sam Roberval, koji se nakon nekog vremena vrati po nju, a ona se vraća u Francusku. No, svećenik André Thevet priča nam drugačiju verziju, a na njoj je autorica temeljila svoj roman. U njoj piše kako je Marguerite na brodu započela ljubavnu vezu, pa su ona, njezin ljubavnik i dadilja ostavljeni na otoku. Nakon nešto više od dvije mučne godine, spase je baskijski ribari.

Nije to samo priča o ljubavi, izdaji i borbi. Govori nam o vremenima koja su bila okrutna i teška za življenje, a posebno ako se radi o ženi. Bez prava da upravljaju imovinom, da im se čuje glas, da prigovore muškarcu... Bile su poput predmeta koji su ovisili o dobroj volji nekog muškarca, koji je mogao odlučivati o njihovoj sudbini. Dobro je podsjetiti se na ta vremena - žene na zapadu danas žive daleko bolje od toga, no mnoge žene diljem svijeta i dalje žive u okrutnoj stvarnosti koja je bila Margueritina svakodnevica. I dok gutamo ovaj povijesni roman, dobro je da osvijestimo koliko su toga žene izborile za sebe u odnosu na ta vremena i da ne dozvolimo atak na svoja prava.