Snaha je na tabletama, svekrva je sebična... I ne mogu smisliti jedna drugu zbog prava prvenstva nad sinom slabićem

Da nema patrijarhata, ne bi bilo stereotipa o zloj svekrvi i miloj snahi, kao i obrnuto o brižnoj majčici i mladoj utjelovljenoj u guji – kako i danas djecu podučava I. B. Mažuranić. A u nje sinak je taj "budalast, neuputan" (tj. neuk i tupav), dobričina kojeg majka mora, uz pomoć nadnaravnih sila – Domaćih, spasiti od opake sudbe veze sa zmijskim jezikom da bi se oženio s "ubogim i milim djevojčetom". Jer svekrve takve vole; a slabić se othrvao zovu privlačnosti zla da ne "utrne se vatra na ognjištu i pade raspelo sa stijene". Da nema patrijarhata, ne bi se od neolita prenosio model mržnje između svekrve i snahe, ne bi majka muškog djeteta bila neprikosnovena vladarica njegova života zbog nasljeđivanja vlasništva, ne bi snaha bila uzurpatorica...