Školske početnice i opsesivna (zlo)upotreba petokrake tema su izložbe Dubravke Ugrešić

Izložba Crvena škola književnice, esejistice i prevoditeljice Dubravke Ugrešić bit će od 26. veljače do 26. ožujka postavljena u okviru programskog pravca Dopolavoro projekta Rijeka 2020 u Galeriji Filodrammatica. Tim se projektom autorica predstavlja u bitno drugačijem, novom žanru. 1991., početkom rata u nekadašnjoj Jugoslaviji u rukama Dubravke Ugrešić našla se, posve slučajno, školska početnica. Prema godini izdanja mogla je biti i njezina. Tako su pred književnicom najednom iskrsla dva svijeta — jedan prošao, zaboravljeni svijet početnice koji je obećavao sretnu budućnost, i drugi, onaj stvari oko nje, koji je tu budućnost brutalno osporavao. Ta epizoda potaknula je Ugrešić na skupljanje početnica, iz toga je nastalo niz vizualnih radova, te tekstova koji čine građu ove izložbe.

Na pitanje čime se to u Crvenoj školi točno bavi, Ugrešić je za projekt Rijeka 2020 kazala: “Iskreno rečeno, ne znam. Istina je, nisu mi strani pojmovi poput appropriation art, intervention art, soc-art … bila sam svojevremeno očarana konceptom soc-arta slikara Ilje Kabakova, Alexandera Melamida, književnika Leva Rubinštajna i drugih. Otkrila sam i iščašeni amaterizam Henryja Dargera, volim slike jugoslavenskog soc-artiste Dušana Otaševića, obožavam filmove Dušana Makavejeva, ali mislim da odgovor ne treba tražiti u tom smjeru. Ja nikako nisam “umjetnica”, i sve na izložbi je reciklaža, postupak očuđenja ili začudnosti, koji nastojim postići malim intervencijama. Što se intervencija tiče i tu koristim školske tehnike: ponavljanje motiva, precrtavanje, isticanje i skrivanje, i slično. Kada kažem sve je reciklaža, to se prije svega odnosi na materijal kojim se služim. Nema ni jedne moje rečenice, ni jednog mog crteža (jer nisam umjetnica). To je iz današnje perspektive arheološki materijal, a tom vrstom arheologije se malotko bavi.

Posjetilac ove izložbe uočiti će ostatke minijaturne crvene škole kupljene davno u nekoj amsterdamskoj staretinarnici, i moju opsesivnu (zlo)upotrebu zvijezde petokrake i srpa i čekića. Od dana kada je Hrvatska proglašena nezavisnom državom, a tomu je ove godine točno trideset godina, hrvatsko mentalno i vizualno polje postepeno su okupirale svastike, crne poput žohara, u svim veličinama. Zvijezde petokrake razasute po mojim “uratcima” spadaju u kompulzivnu gestu gubitnika. Iako crvena zvijezda nije bila moj “ideološki bedž”, niti je u mome djetinjstvu njezina prisutnost bila tako napadno prisutna, kako bi se, sudeći po mojim radovima, moglo zaključiti — ona je to postala. Crvena zvijezda nije obrana, ni zaštita, niti pak politička strategija, ona je slabašan, ali postojan alarm. Beeper. Crvena zvijezda je tu da postavlja pitanje nisu li nas svastike-žohari doista preplavili?”

Izložba će, u skladu sa svim epidemiloškim mjerama, biti otvorena u Galeriji Filodrammatica mjesec dana. Otvara se u četvrtak, 25. veljače u 19 sati, nakon čega ju je moguće besplatno posjetiti do 26. ožujka, od ponedjeljka do subote između 16 i 20 sati. Organizatori izložbe su riječko Drugo more i zagrebački Multimedijalni institut.