Sjećanja Snježane Banović, Štulićeve ljubavi: ‘B. me vodi u Beograd, proljeće je 1982. Svoje mezimice zmije nosi sa sobom kamogod ide‘

Snježana Banović dovršava knjigu u kojoj će s čitateljima podijeliti svoja sjećanja, a izdavač je Fraktura. Knjiga se očekuje s nestrpljenjem, a Banović je objavila i jedan ulomak na svojim društvenim mrežama, kojeg prenosimo:

"B. me vodi u Beograd, proljeće je 1982., vozimo se u crvenom kadetu menadžera Brade. Osim za svoje mezimice zmije koje nosi sa sobom kamogod ide (što srećom saznajem tek poslije, cijelo vrijeme puta spavaju u gazdinoj crnoj aktovki smještenoj u gepeku, ni pola metra od mene!), Brada brine i za naš smještaj i to u Interkontiju, sve "u skladu s reputacijom":

- Pa ne može bre ne‘ko tvog kalibra da spava u nekom ćumezu! Imate i bazen, možete da uživate k‘o kraljevski par: sve samo stavite na sobu, Brada će to da reši, ovde mi svi jedu iz ruke. Malo je daleko od centra, ali taksija ima ko pljeve i za groš. S druge strane, imate s petog kata jedinstven pogled na novobeogradski prospekt, malo dalje je i hotel Jugoslavija da odvedeš curu na kafu na terasu s pogledom na Park prijateljstva. Znam da ne voliš, ali samo da znaš, tu su u susedstvu i zgrade Saveznog izvršnog veća i Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije čije se aluminijske oplate baš lepo sjaje na suncu. A i "Sava" centar koji bi ti mogao glatko da napuniš deset dana za redom. No, o tom – potom.

Zbori tako u lobiju blistavog hotela, ispred monumentalne tapiserije Jagode Buić, veliki kosmati, bradati tip, s ponosom i "viditeštojasveznam" stavom, kao da nas je u najmanju ruku doveo u Luxor. Prvi sam put u Beogradu, a Brada, balkanska inačica popularnog Kabira Bedija nakon što svoje zmijice-mezimice smjesti na komodu prostranog apartmana, nahrani ih i napoji, ode zaogrnut frotirskim ogrtačem na masažu i na bazen, da se bućne nakon duge vožnje i da se potom tako osvježen sretne na kafi sa - Zdravkom Čolićem.

Naša pak prva stanica u prestonici je – Brega".

Kako je navela, riječ je o ulomku iz "Kronike sretnih trenutaka", IX. poglavlje: Putovanja, strast, nemir, zmije i paranoje.

Snježana Banović, poznata redateljicam teatrologinja i profesorica, bila je velika ljubav Branimira Štulića. Napisao je pjesme za nju, a kako bilježi povijest glazbe: "Djevojka iz Hrvaca", "Usne vrele višnje" "Jesi li sama večeras", "Volim te kad pričaš" i "Život običnog tempa".