ROMAN MLADOG PJESNIKA 'Rasplet je proizišao iz samog teksta, od početka pisanja nisam znao kako će završiti'

Prozni naslov “Krvotok” korčulansko-zagrebačkog autora Darka Šeparovića osvojio je 2017. važnu riječku nagradu Drago Gervais za neobjavljeni rukopis.

Knjiga je do sada dostupna u nevelikom broju primjeraka, većinom u prostorima Gradske knjižnice Rijeka. Postoji li kod pisca zebnja da će zbog slabijeg distribucijskog momenta i manje naklade djelo ostati “zaboravljeno”? Što za njega uopće znači ta nagrada koja stiže dvije godine nakon objavljivanja njegove pjesničke zbirke “Autopilot”, koju je potaknula nagrada za neafirmirane autore Na vrh jezika?

Veći izazov

- Nagrada znači mnogo jer je omogućila tiskanje knjige, odlične produkcijske uvjete koji su tiskanju prethodili, priliku da surađujem s urednikom Edom Popovićem i ljudima iz Gradske knjižnice Rijeka. Krajem prošle godine imali smo promociju u Rijeci, uskoro će biti i u Zagrebu (26. siječnja u caffe baru Botaničar u 19.30., op.a.). Nadam se kako će knjiga, unatoč maloj nakladi, pronaći put do zainteresiranih čitatelja - kaže Šeparović koji je proznim prvijencom odlučio zahvatiti i temu sjećanja. Zašto je temi odlučio pristupiti iz proznog ugla?

- Želio sam se odmaknuti od tema koje sam obrađivao u pjesmama, napisati knjigu koja će se baviti sjećanjima unutar jednog gustog ljubavničkog odnosa. Činilo mi se kako bi bilo zanimljivo takav tekst napisati tako da “ona” i “on” u knjizi dobiju samostalne pripovjedne linije, s namjerom da čitatelj dobije objektivniji prikaz njihovog odnosa. Možda sam o toj temi mogao napisati zbirku poezije, ali roman je bio veći izazov, napuštanje poznatog terena. Mislim kako pisac svakom novom knjigom treba ponovno izmisliti sebe - kaže autor za kojega bi pažljiviji čitatelj već u prvom poglavlju romana mogao pomisliti kako je “originalno” pjesnik. Ne samo zbog jedne duge i ritmične, za čitav roman veoma indikativne rečenice, već i zbog načina na kojemu strukturira svoje djelo.

Jednog od glavnih likova u romanu naziva Kapetan - recimo i da se doista radi o pomorcu - a kroz tekst pršti osjećaj izgubljenosti (na putu). Na više mjesta pisac uvodi i sekstant, kao navigaciono pomorsko sredstvo, pa se stječe dojam da je sam Kapetanov život i ambijent kojemu pripada, (širina mora, nepregledne mogućnosti kretanja, brod koji usmjerava gdje poželi), metafora za sveopću izgubljenost i teror mogućnosti i izbora koji, moguće, prolazi sam pisac, kao i generacija kojoj pripada. Parazit iz romana, čije je rađanje stilski i konceptualno dojmljivo predstavljeno u prvom poglavlju, bolest je od koje boluje Kapetan, a u tom smislu može predstavljati nesigurnost izbora u moru mogućnosti pred kojima se nalazi suvremeni čovjek. Dakako da će svatko čitati roman na svoj način, ali krije li pisac u gore opisanom početnu točku kreacije koja stoji iza “Krvotoka”?

Neobjašnjivi nemir

- Nije moguće čitatelju nametnuti samo jednu moguću interpretaciju književnog teksta, čak i ako ona dolazi od autora teksta jer svaki je čitatelj samostalni pojedinac koji ima različita očekivanja, sumnje, čitalačko iskustvo i sl. Dok pišem nastojim stvoriti uvjerljive likove i svijet kojim se oni kreću. Ako to uspijem onda je manje bitno hoće li netko čitati knjigu onako kako je zamišljena. Ali da, Kapetan je lik koji određuje jedan neobjašnjivi nemir koji je stalno prisutan u njemu. Unutar njegovog tijela taj nemir raste poput parazita i Kapetan njega krivi za sve što mu se događa u životu. U tom smislu parazit se može tumačiti kao metafora naše urušavajuće svakodnevice koju svaki dan pokušavamo stabilizirati. Svaka drukčija interpretacija je dobrodošla - pojašnjava autor čiji roman na sižejnom planu krasi pomalo ambiciozna kompozicija teksta, koji je ustrojen trima isprepletenim pripovjednim linijama. Čini se, međutim, da njega kao pisca u literaturi ne zanima pretjerano zaplet kao takav, koji je ipak uklopio u poprilično postžanrovski okvir “Krvotoka”. Čitanjem romanapostaje jasno kako svoje pripovijedanje autor naslanja prvenstveno na atmosferu - i to atmosferu nedostatka, odnosno žudnje za nekim ili nečim - iako čitatelju nudi i “rasplet” na jednoj klasičnoj razini.

- Zaplet u romanu treba postojati da bi tekst držao na okupu, stvorio neizvjesnost koji čitatelja gura da knjigu čita dalje. Naravno, dobar zaplet ne mora rezultirati dobrom knjigom. Neke knjige te privuku jer imaju zanimljivi stil, jezik, kompoziciju teksta, itd. Rasplet “Krvotoka” proizišao je iz samog teksta, od početka pisanja nisam znao kako će završiti - pojašnjava.

“Krvotok” odudara od tendencija u suvremenoj hrvatskoj književnosti, zapravo nasada stvarnosne proze. Je li ta činjenica stvar piščevog odmaka,, ili je pak riječ o spontanom utjecaju onoga što je čitao, i čemu se htio ovim tekstom približiti?

- Stvarnosna proza tematska je odrednica koja poprilično dominira našom književnom produkcijom i koja često, uz poneke iznimke, rezultira pomalo predvidljivim tekstovima.Okidač mojeg pisanja prvenstveno je mašta, a tek onda sve drugo. Zasigurno postoje knjige u kojima je bitno naglasiti konkretna mjesta, prostore i vrijeme, ali to ne treba biti jedini preduvjet pisanja o stvarnosti. Tekstom romana “Krvotok” svjesno sam se odmaknuo od dominantne struje naše književne produkcije jer autori koji su mi bliski ne pišu unutar okvira stvarnosne proze - pojašnjava Šeparović, koji trenutačno radi na novom proznom tekstu kojeg će objaviti Fraktura, vjerojatno krajem ove godine.

- Radnja će se razvijati oko gradnje jednog broda, a za saznati tko gradi taj brod i zašto, trebat će pričekati zadnju točku - kaže ovaj pjesnik, prozaik, arhitekt, jedan od zanimljivijih glasova mlađe generacije hrvatskih autora.