Ljubav i revolucija – što nam drugo treba! Jad i bijeda, čemer i čamotinja ustuknu pred tim dvama moćnim čudima svijeta, koja ga mogu preobraziti. Krv i suze oboje ištu. I patnja je upisana, koliko i trenuci ekstaze. Strastvena ljubav je kao revolucija, uspjela revolucija praznik je ljubavi. Obje se zaogrću crvenim plaštom i trepere: "Strahujem, toreadore,/strahujem da će večer/utihnuti tvoj smijeh!" Pleše se tango ("s brnjicom na ustima"), improvizira se, pjesma je grlena i zanosna. Srlja se, griješi i prašta. Obje oplakujemo, bez dopuštenja. I kad su pokopane, žudnja živi: "Zaustavi vrijeme među prstima,/neka ova noć potraje./Da ne nikada ne ostavi,/neka jutro nikad ne svane."
Samo oni koji su rođeni s tugom mogu osjetiti i dugo pamtiti iznimne trenutke...