ROMAN ANDREE CAMILLERIJA Slavni inspektor Montalbano i tajna filmskih osmica

Pisac Andrea Camilleri - rođen 6. IX. 1925, u Porto Empedocleu na Siciliji, mjestu koje je svom imenu dodalo izmišljeno: Vigata - objavljivao je stihove i priče još kao mladić, ali afirmirao se u zrelijim godinama.

“Gubio” je vrijeme pišući scenarije, pa predajući filmsku režiju na sveučilištu, punih dvadesetak godina, odnosno režirajući kazališne predstave, osobito Pirandella, i filmove. Slično kao Ivan Kušan.

Napokon, velikoga Luigija Pirandella, koji je bio znanac njegovih roditelja, Camilleri spominje na više mjesta u novoprevedenom romanu “Zaštitna mreža” (preveo Juraj Gracin). Njegov je protagonist, još jednom slavni inspektor, odnosno komesar Salvo Montalbano. Pisac ga je razotkrio u sebi srazmjerno kasno, 1994. Do danas je objavio 26 romana u kojima je taj inspektor glavni junak, a prodao ih je u 26 milijuna primjeraka, samo u Italiji. (Njima treba pribrojiti pet zbirki priča s istim likom.)

Prvi od dvadeset šest romana zvao se “La forma dell’acqua” (Oblik vode, hrvatski prijevod 2012), a posljednji je izašao prošle godine “Il metodo Catalanotti”. I svaki od njih bio je najprodavaniji u zemlji. Ove godine izdavač Sellerio imao je podršku u RAI-ju. Nacionalna televizija slavila je dvadesetu obljetnicu prve pojave inspektora Montalbana na malom ekranu, u njenoj produkciji, i to s novom serijom po Camilleriju.

Glumac Luca Zingaretti, koji je utjelovio Montalbana, postao je talijanska ikona. Pred nedavni početak emitiranja ovogodišnjeg serijala, koji god program gledali, odasvud su iskakali pisac Camilleri i njegovi glumci. I to je bilo čudesno, taj nacionalni naklon, ne samo financijskom uspjehu, već i pisanju. I Siciliji, na kraju. U eri i rasprodaji larpurlartističke slave, poglavito mlađahne i ženskog spola, Camilleri je djelovao s Montalbanom kao placebo antidepresiva. Pogotovo u zemlji koja još obiluje sličnim programima i koja je od subreta “napravila” intelektualke.

Upravo je jedan glumac prikladan “ulaz” u jezik ovog hrvatskog prijevoda. Naime, prevoditelj Juraj Gracin podomaćio je Camillerijeve sicilijanske jezične igre u liku jednog od Montalbanovih pomoćnika, policijskog časnika Agatina Catarelle (glumi ga komičar Angelo Russo). Pa, tako ovaj Camillerijev lik govori jednim uvodić-smojinskim čakavskim. Ovakva dosjetljivost mogla bi kojeg kajkavca “kajnuti”, ali s njome je prevoditelj zrcalio želje pisca.

U predmetnutom romanu Camilleri, kao iskusan režiser i predavač filmske režije razvija radnju u tri plana. To je ono što voli, i to je ono što sam uočio pišući, već ranije o drugom krimiću ovog pisca (Na drugom kraju konca, 2017). Inženjer Sabatello zamolio je inspektora Montalbana da otkrije tajnu filmskih osmica, koje je naslijedio od pokojnog oca. Stare snimke prikazuju jedan te isti zid, iz godine u godinu. Može li inspektor otkriti: što to znači? Jasno da može, može sve. Snimka govori o velikoj ali tragičnoj ljubavi dvojice braće, inženjerova oca i autističnog strica.

Ovaj pisac, jednostavno, obožava “pretapanje” prošlosti i aktualnosti. Pa je tako u Montalbanov krajolik Sicilije doveo veliku ekipu švedsko-talijanske televizijske serije. Ekipa je, inače, za radnju serije ukrala jednu priču - Pirandellovu. I “potjerala” Montalbana iz njegovog omiljenog restorana, “kod Enza”. Snimala je u Vigati, gdje mu je sjedište, ali i u Marinelli, gdje živi.

Dakako, u toj i takvoj TV-pošasti Camilleri je iznašao lijepu nišu radnji, u vjerojatnom preljubu Montalbanova drugog pomoćnika i frenda (Mimo Augello), koji je bio zadužen za osiguranje TV-ekipe, s glavnom glumicom. Kako je ona supruga režisera serije, cijeli se posao usporio, pa je inspektor morao intervenirati kako bi rad ubrzao i povratio, čim prije stari mir, ne samo mjestu već i sebi samom.

Isprepletenim ali krivudavim putevima, Camilleri dolazi do glavne radnje “Zaštitne mreže”, recimo do prvog plana. Događa se u srednjoj školi Pirandello, u III. B razredu. U školu upadaju dvojica napadača s maskama, čini se onim iz američkog filmskog serijala “Vrisak” (Scream), i pištoljima. U razredu ispale dva metka, na sreću u zrak, pa izađu pucajući na policajca Augella, koji se tu našao da bi razgovarao s razrednicom svoga sina Salva, Salvuzza.

Tko su napadači, zašto su uopće došli u taj razred. Montalbano se oprosti od svoje drage, Livije, i vraća se natrag na Siciliju. Da li napadači pripadaju grupi Anonymous, ili ne. Inspektor Salvo razgovara s učenikom Salvom Augellom, inače svojim kumčetom, i upoznaje situaciju u razredu. Trojica školskih nasilnika napadala su kolegu i Salvova prijatelja, “kompjuterskog čarobnjaka” Luigina Sciarabbu. Mali Salvo stao je u njegovu obranu

U ovom sukobu đaka Montalbano je nanjušio nečiji poziv upomoć. Ali, ne smijem reći: čiji. Pretvorio se u nešto deseto, čudovišno. Pritom, Camilleri razbija monotoniju jednosmjerne istrage vraćajući se navedenom zidu, udesu otprije pola stoljeća. I TV ekipa se, jasno, umiješala u istragu, koristeći Montalbanovu kuću.

Ukratko, pisac Andrea Camilleri ostao je u “Zaštitnoj mreži” vjeran svojim pripovjedačkim korijenima. Zagonetni događaji prošlosti i sadašnjosti zrcale talijansko društvo malih, običnih ljudi. Trebala bi cijela filozofija da se objasni kako se Italija promijenila za 40-ak godina. Tada sam, naime, pisao o popularnoj TV-seriji “Sandokan”, snimljenoj prema Salgarijevim romanima. Danas slično mjesto zauzima komesar “španjolskog” prezimena, na TV-u i u knjigama.

Ovo je, usput, već deveti Camillerijev Montalbano u izdanju Profila, te u prijevodu Jurja Gracina. Za trideseti svibnja Camilleri je najavio novi roman iz serije: “Il cuoco dell Alcyon” (Kuhar iz Alcyona). Bit će mu to četvrta knjiga ove godine, od ukupno stotinu, koliko ih je objavio.