Teško mi je odgovoriti na pitanje koja mi je knjiga obilježila djetinjstvo. Mnogo je lakše reći koja mi je bila prva – neka o psićima, prekrasno ilustrirana, dobivena za četvrti rođendan, kad su se moždane veze već dovoljno umrežile da razumiješ što čitaš, ali ne dovoljno da znaš kako vladati redovima, prstima, nužnim pauzama.
"Majko, žedna sam!"
"Pa ustani i popij vode."
"Ne mogu! Pomaknut će mi se prst i neću znati gdje sam stala!"
Naravno, u ključnom trenutku, kad majka pruži lončić s vodom, prst zadrhti i izdajnički sklizne. Sve se odjednom ruši: redoslijed slova, smisao priče, cijeli mali svijet. Prava early childhood drama! Mozak ne razumi...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....