Prevoditelj Marijan Boršić: Mnogi su se prepali od broja Gibbonovih riječi

ZAGREB - Bila je to noć 27. lipnja 1787. godine, negdje između 11 i 12 sati, kad sam napisao posljednji red, posljednje stranice u ljetnikovcu u svom vrtu. Ne mogu zanijekati sreću kad sam shvatio da mi je ponovno vraćena sloboda i vjerojatno potvrđena moja slava. No taj ponos je vrlo brzo narušen, ustupio je pred spoznajom da sam nepovratno izgubio starog i dobrog prijatelja, tako je slavni povjesničar Edward Gibbon opisao završetak rada na djelu “Slabljenje i propast Rimskog Carstva”.

Na svom životnom djelu, objavljenom između 1776. i 1788. godine, radio je godinama pokušavajući dokučiti što je dovelo do nestajanja najvećeg carstva u povijesti zapadnog svijeta.

Gotovo 250 godina kasnije i na hrvatskom je prvi put objavljen prvi svezak šestotomnog djela autora kojeg je Neven Budak opisao kao “prvog povjesničara po vokaciji ali i začetnika suvremene historiografije”.

Zahtjevni pothvat inicijativa je izdavačke kuće Stih Ante Kostelića i prevoditelja Marijana Boršića, a njihov plan je da se u iduće dvije godine objavi svih šest svezaka, tj. prevede više od tri tisuće stranice.

- I mene čudi što se dosad nitko nije uhvatio prevođenja tog kapitalnog povijesnog djela koje se zbog vrhunskog, eruditskog stila može doista smatrati i književnim tekstom. U Srbiji je, doduše, objavljen prijevod skraćenog Penguinovog izdanje, od nekih osamsto stranica s odabranim poglavljima. Mogu pretpostaviti da je razlog bio taj što je posrijedi zahtjevan tekst za koji morate odvojiti nekoliko godina, a možda su potencijalne prevoditelje odbijale i fusnote, kojih je ukupno 12 tisuća ili oko dvije tisuće po jednom svesku - naglašava Boršić, kojem je za prevođenje jednog sveska bilo potrebno oko sedam mjeseci rada.

Koliko je Gibbon danas relevantan? - Mogu samo citirati one koje su ga prozvali najboljem piscem među povjesničarima i najboljim povjesničarem među piscima. U tom smislu teško da ikad može prestati biti relevantan. Gibbon je u svom radu bio inspiriran velikim Firentincima s početka XVI.stoljeća, Machiavellijem, Guicciardinijem, potom autorom “Civilne povijesti Napulja” Pietrom Giannoneom te Montesquieom koji su mu otvorili uvid u ono što on naziva filozofijom povijesti, pristupom povijesti u kojem se pokušavaju pronaći i shvatiti uzroci i posljedice. Rimsko carstvo bilo je velika fascinacija Gibbonovog vremena, vremena velikih tehnoloških inovacija, kad se čovjeku činilo da društvo može samo ići naprijed. Bilo je i onih umova, među kojima i on, koji nisu zaboravili da su u povijesti već postojala carstva koja su propala, pa tako i Rimsko carstvo, i činilo mu se bitnim da spozna uzroke propasti - koncentrirajući se pritom na ljude i njihovo djelovanje, napisavši svjetovnu povijest tisuću godinu propasti Rimskog carstva. To djelo je još uvijek nezaobilazan oslonac svima koji o tome razmišljaju i pišu - zaključuje prevoditelj.