Predstavljeni dnevnici istaknutog polonista i pjesnika Zdravka Malića

Dva sveska intimnoga dnevnika znanstvenika, prevoditelja i pjesnika Zdravka Malića, koje je pod nazivom "Stazom pored druma" i "Noć bez sna" objavio nakladnik Disput, donose, više od 20 godina nakon njegove smrti, pregled zapisa koje je taj istaknuti polonist vodio tijekom gotovo dva desetljeća.

Na predstavljanju u ponedjeljak u dvorani Hrvatskog kulturnog društva Napredak, o knjigama i autoru uvodno je govorio glavni urednik Disputa Josip Pandurić. Istaknuo je kako je riječ o golemoj građi koju čine intimni dnevnički zapisi koje je Zdravko Malić kontinuirano, s jednim prekidom, pisao gotovo dvadeset godina, sve do 12 dana prije svoje smrti.

Zapisi su kronološki podijeljeni na dva sveska od kojih prvi, "Stazom pored druma", obuhvaća razdoblje od sredine 1981. do kraja 1989., izuzev 1985. godine, a drugi, pod naslovom "Noć bez sna", počinje 1. siječnja 1990. i završava 21. kolovoza 1997.

"To je 12 dana prije Malićeve ipak iznenadne smrti, premda taj dnevnik u jednoj svojoj dionici stalno taj odlazak ne samo da najavljuje, nego ga i priželjkuje, kao jedan višak u ovom svijetu, kao jedna 'ništost', kako on kazuje. Dakle, to je dnevnik koji se između ostaloga može čitati i kao dnevnik pripreme za odlazak", rekao je Pandurić.

Riječ je o zapisima pisanim raskošnim, baroknim jezikom velikoga majstora, koji je istodobno i beskrajno duhovit i autoironičan, pravoga "gospodara riječi", ocijenio je nadalje, "pri čemu se čini kao da u 1990-im godinama njegov očaj iz 80-ih prelazi u plač 90-ih", a on "kao da više nema nikakvih zazora, kočnica, kao da je zreliji, misaoniji, sve postaje na svim razinama multiplicirano kvalitetnije".

Autor je u dnevniku napisao i oporuku, datiranu 1994. godine. Prva od šest točaka određuje da se njegov dnevnik smije objaviti tek deset godina nakon njegove smrti i da se u njemu ne smije promijeniti niti jedna točka i niti jedan zarez, čega se Disput u ovom izdanju potpuno pridržavao, istaknuo je Pandurić.

Đurđica Čilić Škeljo s Filozofskog fakulteta u Zagrebu rekla je kako je riječ o knjizi "nestora zagrebačke polonistike", uvjerenoga ljevičara koji je do kraja ostao vjeran svojem lijevom političkom uvjerenju, ali koji je bio i antidogmatik.

Zdravko Malić (1933.-1997.) rođen je u Ljubiji (BiH), dječaštvo i ranu mladost proveo je u Sarajevu, odakle je 1952. došao u Zagreb, gdje je proveo ostatak života. Od 1961. do smrti bio je zaposlenik Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje je predavao poljski jezik i književnost.

Napisao je nekoliko desetina polonističkih i kroatističkih rasprava, eseja, recenzija i prikaza u domaćim i međunarodnim časopisima i drugim publikacijama. Jedan je od najvećih prevoditelja poljske književnosti na hrvatski a bavio se i književnim radom; pisao je uglavnom kratke proze, pjesme u prozi, pjesme i eseje. Godine 1969. osnovao je tada jedini hrvatski časopis za svjetsku književnost "Književna smotra", kojemu je bio dugogodišnji glavni i odgovorni urednik, te je bio član redakcija i suradnik mnogih značajnih publikacija. Za svoju znanstvenu i javnu djelatnost primio je niz odličja.

U njegovim dnevničkim bilježenjima, koje je Disput objavio 22 godine nakon Malićeve smrti, rastvara se jedan usamljenički život u kontekstu raspada Jugoslavije te predratnih, ratnih i poratnih zbivanja, od klasičnih dnevnih reakcija na događaje u vlastitom domu do tema iz profesionalne djelatnosti, često ispresijecanih digresijama i zaronima u prošlo vrijeme.

Dnevnik svjedoči i o tome kako se Malić, nekoć pun povjerenja u politiku i njezin smisao, 80-ih razočarava u socijalističko društveno uređenje koje se, zamišljeno kao idealno, izbjegava mijenjati i bježi u prividnost i posredovanost. Stoga se povlači u prikrajak, upućuje se "stazom pored druma", odustaje od političkog angažmana i zaključuje da se perspektive zatvaraju, da pada mrak… Vođenje dnevnika u tome mu se glibu čini gotovo jedinom prilikom "da u gustom plotu što ograđuje milu nam hrvatsku duhovnu župu izbijem pokoji proštac i – pogledam van".

Književnik Miljenko Jergović upozorio je kako Malićevi dnevnici pokazuju da on "nije ni bezazlen ni drag, niti su ovi dnevnici mio tekst". "Ovo je nešto što zna biti opasno, otrovno, nepravedno. Njegovi sudovi su uvijek jako izričiti. Ne postoji ništa što spominje i o čemu govori a o čemu nema vrlo izričito mišljenje, od svojih bližnjih do književnih, filmskih, glazbenih i drugih djela i nedjela", pojasnio je.

"Zapravo je mnogo toga što Zdravko Malić ne podnosi, i to njegovo nepodnošenje je meni kao čitatelju od svega najbliže", kazao je Jergović.

Knjige njegovih zapisa sastavljene su od različitih slojeva fokusiranih na razne estetske fenomene vezane uz Malićeve književne ali i glazbene i druge interese, napomenuo je nadalje, no tu postoji i strašno zanimljiv i uzbudljiv, jako vibrantan, provokativan i zanimljiv sloj privatnoga života.

"U ta dva toma osjeti se dramatičan protok vremena. Ovo su dva života Zdravka Malića jer se život za Malića prelomio 1990. kada je HDZ došao na vlast, ili malo prije toga, kada je postalo jasno da dolazi na vlast ono protiv čega se Zdravko Malić - ne borio, nego protiv čega se Zdravko Malić rodio", kazao je. Još jedna zanimljiva stvar u toj knjizi je to što pokazuje kako se Malić, kao uvjereni komunist, pored svega drugog, bori i protiv katolika u sebi.

"Ova knjiga obiluje pravim biserima od par rečenica, ona obiluje velikom i posve nehotičnom poezijom; ovo je, po mojem najdubljem čitateljskom iskustvu, nakon dnevnika Miroslava Krleže, drugi najvažniji i najbolji dnevnik cjelokupne hrvatske književnosti", poručio je Jergović.

Malića se prisjetio i njegov bivši student, kasnije kolega na katedri za poljski jezik Filozofskog fakulteta u Zagrebu Dalibor Blažina. Kazao je kako je on bio istinski erudit i veliki znanstvenik. "Upoznao sam ga 1974., kada je bio 'Malić u punoj snazi', u punom intelektualnom angažmanu, čovjek društvenosti, okrenut prema svijetu i poslovima, vrlo inspirativan profesor, čovjek s kojim se moglo puno razgovarati ali prije svega slušati ga".

Njegov je dnevnik jedan "totalni tekst" koji pokazuje da je Malić bio diarist prvoga ranga, napomenuo je Blažina. "To je jedna enciklopedija duha, jedan nevjerojatan hipertekst koji je teško definirati, prepričati, strukturirati a čija je ključna strukturna osobina fragmentarnost - to je, po meni, ključ za razumijevanje te knjige", zaključio je.