Predivna priča o slijepoj Francuskinji i mladom Nijemcu, čiji su se putevi ukrstili u Normandiji

Slijepa djevojčica u vrtlogu 2. svjetskog rata, mala Francuskinja Marie-Laure kojoj brižljivi otac nastoji olakšati život bez svjetla. Treći glavni lik je Werner, od glavne junakinje malo stariji Nijemac beskrajno talentiran za tehniku, što ga dovodi u njemu omraženu strogu školu, a kasnije i u Wehrmacht…

Mogao je Anthony Doerr i ostati bez te silne publike koju je stekao romanom “Svjetlo koje ne vidimo” (All the Light we Cannot See): Werner, dakle, ključni lik, postaje nacistički vojnik, pismo se često čini zamršenim i baroknim, ima zamorne pasaže o radio-tehnici i kovalenciji atoma…

Doerr je totalno zbunjen kad treba odgovoriti na pitanje kako je njegov roman postao takav ultimativni hit. “Nikad nisam pomislio da bi knjiga mogla biti komercijalna. Mislim da je opasno pitati baš mene - zašto”, kaže pisac.

Doista, zašto?

Iako nije dobio National Book Award za 2014, za koju je bio u finalu - dobio ju je Phil Klay, za roman “Redeployment” - “Svjetlo koje ne vidimo” naprosto se prodaje i prodaje… Schribner, nakladnik, prvo ga je tiskao u 60.000 primjeraka. U ovom trenutku u tisku je 920.000 primjeraka. Kako vrijeme prolazi, knjiga se prodaje sve više... U godini u kojoj je bilo puno sočnih knjiga i isplativih imena, poput Davida Mitchella i Marylin Robinson, Doerr je iskočio kao pajac iz kutije i sve ih pomeo!

Bravarova kći

Jedna od brojnih oduševljenih među svjetskim kritičarima bila je i ona Washington Posta:

“Nisam sigurna da ću ikada pročitati bolji roman od ‘Svjetla koje ne vidimo’. Očaravajuće je napisan i prepun emocija, tako da vam pojedini odlomci pune oči suzama. Zgrabi vas u trenutku kad shvatite da je dvoje protagonista progutano stravom Drugog svjetskog rata. Oni nisu simboli mučenika, poput Anne Frank ili šezdeset i jednog poginulog djeteta evakuiranog s torpediranog broda City of Banares 1940. Oni su naprosto dva djeteta, među tisućama drugih, uvučena u rat s kojim nemaju ništa”, napisala je Amanda Vaill.

Marie-Laure LeBlanc slijepa je kći obudovjelog bravara koji radi u Prirodoslovnom muzeju u Parizu. Slijepa ali snalažljiva, Marie-Laure naučila je kako hodati ulicama svoga kvarta uz pomoć drvenog modela koji je napravio njen otac. On oštri njezin um skrivajući rođendanske poklone u puzzle kutije koje sam izrađuje.

Jules Verne

Ona je fascinirana morskim bićima koja smije dodirivati u muzeju, kao i svijetom koji imaginira čitajući “Dvadest tisuća milja ispod mora” Julesa Vernea. Ali, također je puna strepnje zbog jednog izloška u muzeju u kojem joj otac radi, riječ je o neprocjenjivom plavom dijamantu zvanom “More plamenova”, koje navodno obdaruje svoga čuvara darom vječnog života i proklinje svakoga tko mu je drag nesrećom bez kraja. “Nadam se da mu tata nije bio ni blizu”, razmišlja Marie-Laure.

Naravno, tu roman lagano klizi u aerodromsku literaturu, od čega ga spašava jako dobar stil, vještina pripovijedanja i uvjerljivi likovi.

Kada nacisti osvoje Francusku, ona i otac, zajedno s praujakom Etienneom, sklanjaju se u primorski gradić Saint-Malo, koji se još uvijek oporavlja od Velikog rata. I, naravno da je Marie-Laurin otac bio u doticaju s dijamantom “More plamenova” ili jednom od tri istovjetne kopije, koje sve moraju biti sklonjene od Nijemaca.

On ga sakriva u model Etienneove kuće i ulica Saint-Maloa. Ali uskoro ga hapse Nijemci i gubi mu se trag, a Mari-Laure ostaje sama s Etienneom i kućanicom. Uskoro, njemački lovci na blago ulaze u trag dijamantu…

Za to vrijeme u Njemačkoj Werner Pfenning, nahoče s gotovo natprirodnim sposobnostima za razumijevanje strujnih krugova, odrasta u rudarskom gradu Zollverein. Kad on i njegova sestra Jutta pronađu pokvareni kratkovalni radio iza Dječjeg doma u kojem žive, Werner ga popravi. Mijenjajući stanice, naiđu na glas misterioznog Francuza koji pita: “Što zovemo vidljivom svjetlošću? Zovemo je bojom. Ali stvarno, djeco… matematički… sva je svjetlost nevidljiva.” Werner je zadivljen tom izjavom koliko Marie-Laure Julesom Verneom.

Njegova nadarenost odvodi ga u školu za naci-elitu, koja je njemu noćna mora, gdje mu govore: “Svi ćete hrliti istom cilju, istim putem, s istim razlogom… Jest ćete zemlju i disati naciju.” Werner se pokorava, njegova ga nadarenost i disciplina odvode u Wehrmacht, gdje dokazuje koliki je ekspert pronalazeći pošiljatelje ilegalnih radioporuka. Ali duboko je potresen kada vidi do čega ga je dovelo jedno praćenje radiosignala do “izvora”: “U prostoriji nije radio, nego dijete koje sjedi s metkom koji mu je prošao kroz glavu”. Neprestano ga progone sjećanja na francusku emisiju, koje ga podsjeća na vrijeme kad znanost nije bila oružje, nego čudo.

Iskrcavanje 1944.

Njegov se put ukršta s onim Marie-Laure 1944., kad se saveznici iskrcavaju u Normandiji. Wernerova je jedinica raspoređena u Saint-Malo sa zadatkom da slijedi i uništi misterioznog pošiljatelja obavještajnih poruka. Werner u zadatku uspijeva, a svi daljnji i dodatni zapleti intrigantni su poput živahnih maketa koje je izrađivao Laurin otac…

Krećući se naprijed i natrag, on stvara neizdrživu napetost. Svaki djelić pozadinske priče otkriva informacije koje narativu daju značenje, dok se ono ne rastvori u svojoj dubini.

Manje zahtjevan romanopisac tu bi se zaustavio… ali ne! Doerr još jednom zavrti priču i smjesti je u današnje vrijeme!

Anthony Doerr živi na farmi u Idahu sa suprugom i sinovima blizancima. Nije da je pisao “u mraku”; njegova su prethodna tri romana dobro prošla i dobio je 20-ak nagrada.

Ali ni sličnu ovoj, koja je ostala na top-listi NY Times Book Revue 33 tjedna, a solidno je kotirala i na kritičarskoj list. Ipak malo više nego što je smješta kritičarka Guardina ustvrdivši da “će ova knjiga biti prava sreća za svakoga pred kim je dugi let ili godišnji odmor na plaži…”