Potresna priča o pripadnicima tzv. Sonderkommanda, logorašima iz Auschwitza

Roman " Tišina za oči" slovensko-hrvatskoga spisatelja Branka Šömena, poznatog i kao koscenarista filma Samo jednom se ljubi redatelja Rajka Grlića (1981.), potresna je priča o pripadnicima tzv. Sonderkommanda, logorašima iz Auschwitza zaduženima za obavljanje najgorih poslova izvlačenja i spaljivanja leševa iz plinskih komora zloglasne tvornice smrti.

Knjiga je nastala najprije kao filmski scenarij na nagovor autorova prijatelja, našega dvostrukog oskarovca Branka Lustiga (1932. – 2019.) i scenarij je prihvaćen u Hollywoodu, ali sam film nikada nije snimljen.

"Tišina za oči" Branka Šömena štivo je kojim autor spisateljski dojmljivo opisuje najmračnije razdoblje u ljudskoj povijesti, rečenicama koje su često lišene veznika, čime dinamika opisa zla ne posustaje od prvoga do zadnjega retka, podsjećajući nas da i u zastrašujućim okolnostima treba zadržati nadu.

Predstavljanje knjige održat će se u petak u 18 sati u Slovenskom domu u Zagrebu.

O knjizi će s autorom razgovarati prevoditeljica Mirta Jurilj, urednik Jakov Lovrić te kritičar i publicist Zdravko Zima.

Razgovor će moderirati Adriana Piteša, a ulomke iz knjige čitat će Goran Grgić.

Branko Šömen, spisatelj, scenarist, publicist i novinar, rođen je 1. travnja 1936. u Mariboru. Radio je kao radijski i novinski komentator i kao predavač filmskoga scenarija na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (1988. – 1999 Objavio je tridesetak knjiga, među ostalim romane "Med u kosi" (1978.), "Panonsko more" (1981.), "Klopka za leptire" (1983.), "Koncert za samoću" (1987.) i pjesničke zbirke "Lipov bog" (1971.), "Prekomurski rukopis" (1976.), "Muške ikre" (1982.). U monografiji "Amenkamen" (2001.) iznosi povijest slobodnog zidarstva.