U današnje vrijeme kada su djeca sve više na tabletima i pred televizorom slikovnice su itekako važne. Osim što djeca uče čitajući, slikovnice ih dodatno zbližavaju s roditeljima koji im čitaju a tako se i stvaraju uspomene koje se zauvijek pamte. Ja dobro pamtim te trenutke provedene sa sestrom i čitanje priča prije spavanja. Sačuvali smo sve te slikovnice i knjige i sada ih moji nećaci mogu i dalje čitati - kaže Bojan Jambrošić koji je objavio čak četiri nove slikovnice koje je sam napisao i ilustrirao.
- Slikovnice se zovu ‘Ententinići‘ i svaka prati novu avaturu simpatičnih i raspjevanih likova. Mišica Ena, slonić Ten, zebra Tina i njihovi prijatelji kroz zabavne i edukativne dogodovštine najmlađe pozivaju na pjesmu i odvode ih u svoj šareni svijet zvan Smješkograd. Uče o prijateljstvu, zajedništvu, očuvanju prirode, sigurnosti u prometu… Kada sam pisao slikovnice htio sam da djeci dok čitaju bude zanimljivo, da se smiju, vesele a pritom i nešto nauče. Drago mi je što su reakcije roditelja i djece više nego odlične i uvijek me razveseli video, slika ili poruka gdje roditelji pošalju kako njihovi klinci uživaju u slikovnicama - ističe glazbenik koji je vodama dječje književnosti zaplovio sasvim slučajno.
- Ententinići postoje već neko duže vrijeme. Većina glavnih likova nastala je na temelju ilustracija Jože Trobeca, slovenskog slikara i karikaturista, koji je poznat kao kreator maskote Vučka. A zatim, prije tri godine, prema ideji Emila Kolanovića iz Menarta ja sam ih prilagodio, dodao neke svoje likove, animirao i oživio u dječjim videima kojih ima danas četrdesetak i djeca su ih toliko zavoljela da su jedni od najgledanijih dječjih serijala na RTL Kockici i društvenim mrežama. Likovima sam već u tim videima dao osobnosti i karakteristike, pa sam u slikovnicama prema tome stvorio priče. Kako se kroz dječje predstave, koncerte i svoj serijal ‘Jojo i brojevi‘ puno družim s djecom inspiracije nije nedostajalo. Već sam napisao desetak priča tako da kroz neko vrijeme možete očekivati i nove slikovnice. Moram spomenuti da mi uvelike pomognu i moji nećaci Vito i Niko koje uvijek pitam za savjet i što bi ih zanimalo. Tako da njima prvima pročitam slikovnicu i ako oni daju zeleno svijetlo onda mogu dalje - priča Bojan, i nastavlja:
- Nakon što smo shvatili koliko su djeca preko glazbenih videa zavoljela ove likove, željeli smo im približiti Ententiniće na još neki način. Tako smo u Menartu odlučili da se naprave slikovnice i ja sam ih krenuo pisati i ilustrirati. Kako sam već pisao dječje pjesmice, slikovnice su mi bile samo novi izazov koji sam rado prihvatio. Želio sam uz jednostavne i poučne priče Ententinićima dati još više osobnosti, a ilustracijama ih staviti u svijet koji su djeca već upoznala gledajući pjesmice. Osim Emilu Kolanoviću, zahvalio bih i uredniku Velimiru Hlupiću, a i Danijeli Erceg koja je grafički sve to i oblikovala. Zajedničkim snagama stvorili smo priče koje će, vjerujem, dugo živjeti kroz generacije klinaca - kaže Bojan koji je dosad snimio više od četrdeset dječjih videa. Osim toga, njegovi ‘Ententinići‘ imaju i nekoliko uspješnih koncerata u dvorani ‘Lisinski‘, tu je i serijal ‘Jojo i brojevi‘ na HRT-u, dječje predstave... Koliko su klinci zahtjevna publika?
- Djeca su najzahtjevnija ali i istovremeno najbolja publika i oni se nikad neće praviti da im je nešto dobro. Baš uvijek iskreno kažu što im se sviđa, a što ne. Trenutno igram u dvije dječje predstave: ‘Mi o Vuku‘ i ‘Mama ja sam pozelenio‘ i tamo kada glumim, volim čuti dječje reakcije, smijeh, dobacivanja, a ponekad i navijanja za njihovog najboljeg lika. A kada nakon predstave uz fotografiranje dobijem i zagrljaj i iskreni komentar, onda shvatim zašto toliko volim to što radim - kaže Bojan. Pitamo ga koliko mu je vremena potrebno da napravi jednu slikovnicu.
- Ovisi o broju likova, pozadina i priči ali meni je za jednu slikovnicu u prosjeku bilo potrebno nekih mjesec dana. Želio sam da te završne slike budu djeci privlačne, pune živih boja i jednostavnih crta. Jer kako su to slikovnice za najmlađe, cilj mi je bio da ih čitanjem i listanjem svaka stranica privuče i razvuče im osmijeh na lice - kaže glazbenik kojeg pitamo ima li neku svoju omiljenu tehniku crtanja odnosno ilustriranja.
- Danas u digitalnom dobu već postoje i tableti i računala za crtanje i ilustriranje tako da je već i to na neki način modernizirano pa se najčešće i ja koristim time. Ali unatoč tome, teško je zamijeniti one stare, dobre tehnike crtanja, pa ja ipak prvo posegnem za olovkom i bojicama i sve nacrtam na papiru prije nego prenesem u digitalni oblik. Puno je ljepši osjećaj crtati, brisati i pisati po papiru nego po tabletu, a i sve me to uvijek vrati u djetinjstvo. Ja za sebe volim reći da sam veliko dijete i stvarno uživam u ovome što radim. Pritom, uvijek mi je u mislima hoće li se to svidjeti djeci, kako će roditelji reagirati, hoće li im to biti zabavno i dovoljno edukativno… Prije finalnog proizvoda ima jako puno crteža i priča koji završe na dnu ladice jer nisam bio zadovoljan s njima pa sam morao krenuti ispočetka. Definitivno se utroši puno vremena i truda kako bi finalni proizvod ugledao svijetlo dana, pa naravno da me onda i razveseli kada vidim da klinci u rukama imaju upravo moje slikovnice - govori Bojan, kojem su u njegovom djetinjstvu najdraže, što se slikovnica tiče, bile bajke Braće Grimm.
- Sjećam se jako dobro svojih omiljenih slikovnica ljubičaste boje. Bilo ih je nekoliko i to su sve bile bajke Braće Grimm. Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, a i ostale njihove priče obilježile su moje djetinjstvo, vjerujem kao i mnogoj djeci danas - govori Bojan.