Postoje pjesme pasa i pjesme mačaka. Psi hodaju alejama i privode u stanicu: mora se ovako pisati, mora se onako pisati, oni laju, ujedaju i prave reda. A mačke hodaju na svojim mekim šapama i dolaze iz pepelnih daljina, kao u pjesmama Marka-Marije Gregorića, čija je književnost sazdana iz materijala kakvih više skoro da ni nema i čije pjesme nisu zapisane, nego, kako sam kaže, zapamćene. Dosad poznat kao vrsni esejist, objavio je dvije knjige eseja i brojne prijevode za koje je i nagrađivan.
Gregorićevi eseji posebno su poglavlje hrvatskog inteligentnog pisanja, već prvom knjigom otvorio je poglavlja koja ova književnost više ni ne pamti, a bez njih nema kvalitetne pisane riječi. "Riječi, pod nosom" objavio je Sandorf 2013. godine i radi se o...