Pisac kojeg Hollywood zove kad želi snimiti ljubavni film

Kad je nedavno objavljeno da je korporacija Ruperta Murdocha za 415 milijuna dolara kupila izdavačku kuću Harlequin, poznatu po objavljivanju ljubavnih romana, većih upitnika nije bilo. Harlequin je profitabilna izdavačka kuća koja mjesečno objavi 120 novih naslova, a u trenutku kad je vijest objavljena, od 100 najprodavanijih naslova u Sjevernoj Americi, četvrtina su bili njihovi. Dobro se nose i s novim trendovima, pa tako znaju, primjerice, prepoznati kad je trenutak da akteri priča umjesto romantičnih kauboja i naftaša postanu predsjednici uprava nježni svagdje osim u krevetu. No, radilo se o Harlequinu ili ne, poznato je da su ljubavni romani jedna od najunosnijih izdavačkih niša, a njihova ciljana publika, mahom žene, željna je novih priča pa tako, prema nekim izračunima, pročitaju i do 100 romana tog žanra godišnje.

Svejedno, autorima ljubavnih romana, ma koliko stotina tisuća primjeraka prodavali, iznimno je teško postići ono što bi se, kad je književnost u pitanju, trebalo podrazumijevati, a to je prepoznatljivost autorskog imena. Jedan od rijetkih kojima je to pošlo za rukom je Nicholas Sparks.

Jedan roman godišnje

Mjesto razlike od većine kolega - ne objavljuje deset romana godišnje nego jedan, a svi se redom popnu na vrhove lista najprodavanijih knjiga. Sasvim sugurno ne odmaže ni to što ga u Hollywoodu jako vole pa je tako od 17 njegovih romana, osam ekranizirano, a snimaju se ekranizacije još dva. Najpoznatije su bile ekranizacija “Bilježnice”, “Poruke u boci”, “Olujna ljubav u Rodantheu” (s Richardom Gerom i Diane Lane), “Utočište” u režiji Lassea Hallstroma... a od “The Best of Me” koji stiže u kina krajem godine očekivanja su, navodno, velika.

Sparks je hit-pisac postao u drugoj polovici 1990-ih nakon objave prvijenca “Bilježnica” koji je napisao tri godine ranije. Sparks je u to vrijeme imao 29 godina i dva rukopisa koje baš i nisu pronalazila put do izdavača.

I “Bilježnicu” je poslao na više adresa, a jedna od njih je bila i ona književne agentice Therese Park koja je, kako predaja kaže, nasumce izvukla Sparksov roman iz hrpe rukopisa u svojoj agenciji, pročitala ga i odlučila zastupati. Godinu dana poslije filmska prava prodana su za milijun dolara, a kad je roman konačno izašao 1997. godine, u prvom tjednu dospio je na listu New York Timesa i tamo ostao više od godinu dana.

- Kad se ‘Bilježnica’ pojavila u knjižarama, bilo je uzbudljivo, ali bio sam i ekstremno nervozan. Nisam imao ideju kako će proći i hoće li se svidjeti čitateljima. No, pisac sam u srcu i uživam pisati bez obzira na to kakav je uspjeh. Sam uspjeh je kombinacija puno sreće i puno rada. Nikada ne uzimam ništa zdravo za gotovo i zahvalan sam za svaki uspjeh - kaže nam američki pisac i dodaje da je recept za ljubavnu priču sljedeći: - Mislim da čitatelje zanima kvalitetna, dobro napisana priča. Bez obzira na žanr, sjajna priča mora imati zanimljive likove s autentičnim glasovima, interesantnom radnjom i stilom koji evocira prikladne emocije.

Likovi, glas, zaplet i stil: ta četiri elementa ključna su za svaku dobru priču.

Disciplina pisanja

Dobro napisane priče uvijek će naći čitatelja, a ja jednostavno stvaram likove s osobinama koje su meni najprivlačnije kod žena. Sretan sam što se to i čitateljima sviđa.

Kad piše, ističe da se nastoji držati toga da svaki dan napiše dvije tisuće riječi.

- Za to mi je potrebno između 4 i 7 sati dnevno, a za roman od pet do šest mjeseci. Uglavnom pišem u uredu. S obiteljskim obavezama i filmskim projektima koji se natječu za moje vrijeme ponekad nije lako držati se cilja, ali uvijek se trudim. Pisanje novog romana uvijek je izazov samo po sebi. Mogu vam trebati mjeseci da pronađete priču. Tijekom godina osmislio sam rutinu koja mi olakšava sam proces, ali pisanje je disciplina i zahtijeva disciplinu. I dalje se trudim raditi na isti način: pisati romane koji bude cijeli spektar ljudskih emocija i u kojima mogu uživati ljudi svih generacija i najrazličitijih podrijetla.

Iako mu holivudska mašinerija praktički nudi bjanko ček za svaki novi roman, Sparks kaže da ne razmišlja o ekranizaciji u trenutku samog pisanja.

- Zapravo ne. Doduše, kad smišljam novu priču, imam na umu film, ali samo u smislu da nastojim da priča bude filmična.

Neugodne istine

Tragične ljubavne priče postale su tijekom godina zaštitni znak pisanja Nicholasa Sparksa, a kako je svojedobno izjavio, pišući ih pokušava stvoriti suvremenu verziju grčkih tragedija.

- Sve ljubavne priče su u biti tragedije. Čak i kad dvoje ljudi ostane zajedno cijeli život, jedna osoba će, na kraju, zbog smrti biti odvojena od svoje ljubavi. Ne pokušavam svoje romane učiniti nužno tragičnima, ali mislim da čitatelji reagiraju na realistične završetke koji su, pak, refleksija univerzalnih i često neugodnih istina s kojima se svi nosimo u životu.

U svojim intervjuima Sparks često naglašava važnost knjiga i čitanja. - Čitam više od 100 knjiga godišnje, a moja sposobnost pisanja i interes za karijeru pisca potaknuti su čitanjem.

Stephen King, napominje, visoko je na listi autora kojima se često vraća.

- Mislim da je on jedan od najboljih američkih pisaca posljednjih 25 godina - dodaje.

A što, pak, smatra najboljom ljubavnom pričom ikad napisanom?

- ‘Zbogom oružje’ Ernesta Hemingwaya. Klasik i sjajno štivo koje je ostalo popularno gotovo cijelo stoljeće među čitateljima svih generacija.