PIŠE IGOR MANDIĆ

Otklanjajući se od ljudi, prognanik pronalazi bića koja mu pristaju, a to su posebno - mačke

Igor Mandić
 Boris Kovačev/Cropix
Ove su crtice baš pjesničko-filozofijske meditacije, polemične prema društvenom, kulturnom, književnom, čak i političkom redu stvari

Ne znam jeste li primijetili - "ljudi božji, žene moje", kako je u jutarnjim propovijedima zazivao neki seoski pop - ali zar vam se ne čini (kao mojoj kratkovidnoj malenkosti) da nam današnja, suvremena hrvatska književnost izgleda kao posrani golub??? Vitalisti su pokoreni ili pokojni, a na poprištu su zaostali najvećma morbidni autori (abnormalno skloni sumornim raspoloženjima; prema B. Klaiću) iliti oni prožeti bolesnim idejama (koji izazivaju tjeskobu i strah; prema Anić-Goldsteinu).

Ne znam, također, jeste li oćutjeli (osjetili, namirisali), kao što se čini mojoj malenkosti dobro razvijena čula njuha, da se u duhovnoj situaciji ovih vremena osjeća zapuh tufine (memle, zadah stareži i vlage), koji (me) čudno asocira na...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. studeni 2024 00:28