Ovih se dana još jednom razvila polemika oko Trnjanskih kresova, pa je tako uoči održavanja ove manifestacije, recimo, Tomislav Jelić (Jedino Hrvatska!), zastupnik Gradske skupštine grada Zagreba, rekao da "Trnjanski kresovi veličaju Jugoslavensku narodnu armiju". Grad Zagreb jedan je od organizatora, a zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević rekao je: "Trnjanski kresovi su proslava Dana oslobođenja Zagreba. U Ustavu Republike Hrvatske jasno je navedeno da se temelji i na odlukama ZAVNOH-a, nasuprot NDH, i u tom smislu ne vidim da je sama manifestacija sporna".
Koja je, dakle, današnja uloga Trnjanskih kresova? Što Kresovi danas predstavljaju te zašto su potrebni, pitali smo Karla Držaića iz Mreže antifašistkinja Zagreba, organizatora Trnjanskih kresova, koji je najavio program te podijelio u kojim društvenim trendovima vidi najveću opasnost od ekstremizma.
Što Trnjanski kresovi predstavljaju danas i zašto je ovakva manifestacija potrebna?
- Danas, dvanaest godina nakon što je Mreža antifašistkinja Zagreba obnovila tradiciju Trnjanskih kresova, oni su prerasli u najmasovnije javno okupljanje kojim se obilježava oslobođenje Zagreba u Narodnooslobodilačkoj borbi vođenoj u Drugom svjetskom ratu. Kresovima obilježavamo oslobođenje koje je najkrvavijim ratom izboreno nakon četiri godine terorističkog ustaškog režima Nezavisne Države Hrvatske u službi fašističke Italije i nacističke Njemačke. Sjećamo se oko dvadeset tisuća Zagrepčana koji su ubijeni kao žrtve fašističkog terora ili u borbi protiv njega. Samo u park-šumi Dotrščini ustaše su ubili više od 7000 Zagrepčana i Zagrepčanki koji nisu pristali na nacističku politiku krvi i tla. Sjećamo se i činjenice da je Zagreb, iako okupiran, bio zapravo uistinu nepokoreni grad, čijih je oko pedeset tisuća stanovnika, gotovo svaki peti stanovnik od predratnog broja, sudjelovao u Narodnooslobodilačkom pokretu. Ako uzmemo u obzir da je Zagreb bio pod okupacijom, da nije bilo nikakve regrutacije u partizanske snage i da je svaka suradnja s NOP-om nosila prijetnju smrtne osude, često uperene i prema članovima obitelji, ove brojke doista govore o masovnom i narodnom karakteru borbe protiv fašizma.
Međutim, Trnjanski kresovi nisu samo komemoracija događaja od prije više od osamdeset godina. Za nas antifašizam nije samo pitanje komemorativnog folklora. Trnjanski kresovi prostor su prezentacije antifašizma kao političkog stava, kao borbe za obranu slobodarskog, egalitarnog i uključivog društva, koja nam je i danas itekako potrebna. U kontekstu kontinuirane društvene radikalizacije koja, kao što smo imali priliku svjedočiti, dovodi do napada na ranjive i ugrožene manjinske skupine te posebice strane radnike, zapravo sve koji se ne uklapaju u okvire onoga što nam desnica pokušava propisati kao dopušteno u Hrvatskoj, takav antifašizam postaje nužan i zapravo jedini legitimni stav.
Uostalom, ispoštovati sjećanje na one koji su svoje živote izgubili ili riskirali u borbi protiv fašizma prije osamdesetak godina doista možemo samo na ovaj politički način, samo ako njihovo djelo ne svedemo na puki folklor.
Možete li nam ukratko predstaviti program ovogodišnjih Kresova?
- Kako su Kresovi s vremenom narasli i sve više organizacija i inicijativa želi sudjelovati u provedbi programa, posljednjih nekoliko godina proširili smo sadržaj te se on odvija i u tjednu koji prethodi samom događaju na nasipu.
Tako je ovogodišnji program počeo već u ponedjeljak tribinom o aktivizmu i organiziranju u doba hiperpolitike. Kroz tjedan slijede projekcije i razgovori o filmovima koji se bave temama antifašističke borbe i sjećanja; između ostaloga prikazujemo dokumentarne filmove „Šume šume" i „La Predstava". Organiziramo promociju albuma ZborXopa, tribinu o autonomiji umjetnosti i aktivizma, promociju knjige vizualne etnografije partizanskih grafita u Istri te razgovor o pravima istospolnih obitelji u okviru Duginih razgovora, sve to u suradnji s drugarskim organizacijama.
Središnji događaj, sam dan Kresova, održava se u subotu, 9. svibnja, na nasipu kod Mosta slobode. Program počinje u 14 sati te uključuje izložbu partizanskih plakata, javno čitanje aktivističke poezije i proze mladih autorica i autora, brojne radionice, poput radionice bubnjanja i vogue plesa, radionice izrade papirnatih brodova u znak podrške Palestini, urbanističke radionice Grad slobode i druge. Prisutni će biti i brojni štandovi organizacija i inicijativa. Tijekom cijelog dana odvijat će se i glazbeni program koji uključuje nastupe zborova. A, naravno, središnji moment predstavlja samo paljenje kresova.
Nakon dnevnog programa Trnjanske kresove završavamo tradicionalnim Antifa Nightom u Močvari, po običaju angažiranim punkom, uz nastupe Katarze, Žasu, Krive istine, Atheist Rapa i NikePike.
U kojim društvenim trendovima vidite najveću opasnost od ekstremizma i ograničavanja sloboda?
- Najveću opasnost vidimo u relativizaciji ustaških zločina i normalizaciji nove pojave krajnje desnice na ulicama naših gradova. Ustaški poklič “Za dom spremni” paradigmatski je primjer tih dvaju procesa. HDZ daje legitimitet novoj krajnjoj desnici i simbolici endehazije, kao i zaštitu sada već sustavnim pojavama ustaštva na određenim koncertima, na stadionima... Međutim, HDZ nije jedini akter zaslužan za te procese. Svoju ulogu u tome itekako imaju radikalnije desne stranke, javne institucije, uključujući one koje se pretvaraju da se samo bave znanošću, čitav niz s desnicom povezanih udruga, ali i Katolička crkva.
Naravno, provođenje ovakvih politika ne ostaje samo na riječima, one nisu u nekom vakuumu političkog prostora. To skretanje udesno i u ekstremizam sa sobom nosi stvarne i osjetljive posljedice. U zadnjih godinu dana svjedočili smo brojnim prijetnjama i napadima na Srbe, na one koji se ne uklapaju u nacionalističku sliku čiste Hrvatske. Napadi na migrante i strane radnike gotovo su svakodnevica. Pokreti koji se bore protiv prava žena više nikoga ne začuđuju. Prostor slobode koji je izboren, ne samo u antifašističkoj borbi nego stoljećima prosvjetiteljskih nastojanja, revolucionarnih pokreta i radničkih borbi, sve se više nastoji suziti.
Hrvatska tu, nažalost, nije posebna, slični trendovi očiti su u Europi i svijetu. Nije to slučajno i iza ovih trendova stoje slični interesi. Radikalizacija društva i skretanje prema ekstremnoj desnici uvijek pogoduje kapitalu jer odvlači pažnju od klasnih pitanja, slabi solidarnost i otvara prostor za daljnju eksploataciju i urušavanje stečenih prava.
Kako gledate na polarizaciju društva i određeni zazor nekih ljudi prema antifašizmu, kao i oklijevanje u nedvosmislenoj osudi ustaštva?
- U Hrvatskoj već dugo svjedočimo jačanju nacionalističke politike i pomicanju društva udesno. Takvi projekti često traže opravdanje u povijesti, a kad za to nema stvarnih temelja, dolazi do iskrivljavanja činjenica i stvaranja nove, prilagođene verzije prošlosti.
Tako da danas osjećamo posljedice sustavnog historijskog revizionizma koji nastoji demonizirati antifašističku borbu i ekskulpirati ustaški pokret, sve s ciljem stvaranja ideološke podloge za legitimaciju današnje krajnje desnice i normalizaciju njezinih politika isključivanja i nasilja. Spomenuti projekt, podržan od strane političke, ali i ekonomske moći, s vremenom je u velikoj mjeri normalizirao revizionističke i ekstremističke stavove u javnom prostoru, a upravo je antifašizam jedna od njegovih primarnih meta.
Tako danas revizionističke i nacionalističke narative više ne prihvaća samo ekstremna desnica. Takve ideje odavno su prisutne i u strankama koje se predstavljaju kao desni centar, a sve češće ih preuzimaju i liberalne te nominalno lijeve stranke. Umjesto da brane suprotne vrijednosti, često zbog konformizma i nedostatka političke hrabrosti biraju “liniju manjeg otpora”. Pritom politiku vide na jedan antipolitički način, kao nešto čemu se treba prilagoditi, a ne kao prostor u kojem su subjekti koji politiku trebaju stvarati. Stoga ni ne mogu shvatiti koliko je njihov konformizam kratkovidan.
Je li na dosadašnjim Kresovima bilo kakvih problema ili izgreda te kako ih tumačite?
- Posljednje dvije, tri godine pojavljivala se grupica marginalnih desnih provokatora, ali oni nisu predstavljali prijetnju za okupljene. No ono čemu ipak svjedočimo jest rast govora mržnje na društvenim mrežama i u medijima, a pritom on nije ograničen samo na marginalne medije. Prijetnje nasiljem, čak i smrću, postale su puno učestalije, iako iza njih u pravilu stoje lažni profili.
Nažalost, to nas ne iznenađuje. S jedne strane to je posljedica vođenja nacionalističkih politika, ali, s obzirom na to da se uvelike radi o lažnim profilima, vjerojatno i smišljenog političkog napada.
Prijetnje nasiljem, naravno, nikad nisu ugodne, ali to što radimo ne radimo zato što je ugodno. Trnjanske kresove i sve naše druge aktivnosti organiziramo iz nužde, jer je suprotstavljanje fašizmu jedino ispravno; to je dužnost od koje ne možemo pobjeći.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....