'ON KAŽE/ONA KAŽE' Triler koji treba čitati za razonodu i zaborav

Dobar triler podsjeća na neki drugi, zaboravljeni a pročitani, zapravo na triler koga nema. Toliko je dobar predmetnuti “On kaže/ona kaže” Londončanke Erin Kelly (r. 1976).

Već njegov naslov upućuje na sudski proces, za silovanje, u kome će presuditi porota važući iskaze žrtve i osumnjičenika. Podsjećanje na stare “trilere” jednostavno jest žanrovska zaliha, koju pisci koriste.

U šestom romanu, Kelly je fabulu složila jednostavno. Usporedno “skače” s prošlosti, s festivala organiziranog za pomrčinu Sunca davne 1999., u Lizard Pointu, u Cornwallu, na londonsku svakodnevicu 2015., odnosno na aktualni festival pomrčine, koji se održavao na Ferojskim otocima. Tako, naime, Jelena Pataki prevodi nezavisni arhipelag Farskih otoka, u sjevernom Atlantiku.

Kit se spremao na putovanje sam, za razliku od prije, kada je putovao s Laurom. Onamo gdje bi najbolje vidjeli pomrčinu Sunca (Zambija, Aruba...). Kao diplomirani znanstvenik s Oxforda oduvijek ih je pratio, najprije s ocem i bratom Macom.

Spomenute 1999. putovao je prvi put s djevojkom, s Laurom. Poslije jalovog promatranja Sunca, nabasali su na još “nešto”, što im je promijenilo život. Laura je pronašla novčanik, pa je tražeći vlasnika zatekla mladi par ljubavnika na djelu, između kamp-prikolica. Po licu djevojke, punom zemlje, po njenoj nijemosti i ukočenosti, učinilo joj se da je Beth Taylor, kako se zvala, bila “prisiljena” na seks. Ali dečko, Jamie Balcombe, uvjeravao ju je u suprotno i uzmicao. Kad se napokon pojavio njen Kit, Laura ga je poslala za njim.

Danas su Laura i Kit bračni drugovi, imaju sređena primanja i čekaju dvojčeke. (Kit i Mac su blizanci.) Kit se pakovao za sjeverni arhipelag, a ona je strepila zbog Beth. Do polovice knjige ostaje neizrečeno što im je Beth to napravila, te su toliko prestrašeni. Najzad, zbog nje su promijenili osobna imena, i postali gđa. i gosp. Smith.

Dok je Kit putovao na idelano mjesto za novu pomrčinu, Laura se u svojim dionicama trilera bavila starom i susljednim suđenjem za silovanje; održano je 2000. u Cornwallu. Privuklo je pozornost medija, zato što je Balcombe bio iz milijunaške obitelji. Osuđen je na pet godina zatvora, čemu je doprinijela sama Laura. Bila je, naime, uvjerena da je vidjela silovanje, pa je tome je pridodala lažno svjedočenje. Kako je čula da Beth šapće: “Ne, nemoj molim te”.

Polovica knjige je prekretnica za trileraše: kuda dalje, i kako prevrnuti sliku koju je čitatelj usvojio. Druga polovica donosi otkrića koja mijenjaju karakterna svojstva likova. Laura potanko objašnjava zašto je Beth poremećena žena. Pojavila se niotkud i upala im u život kroz stan. Potom je, zaključili su oboje, ubacila staklo pred njihova vrata i, još gore, podmetnula požar na stubištu; zamalo su poginuli. A Kit je razrezao stopalo.

Od tada su promijenili identitet i prekinuli svaki kontakt s Beth, no imali su osjećaj da ih još uvijek progoni. Iz autobusa, koji je u Zambiji kretao prema aerodromu Livingstone, spazili su Beth Taylor, koja ih je, očito, slijedila. I potvrdili svoje sumnje.

Erin Kelly je vješta spisateljica, usprkos 10 godina pisanja u najboljim dnevnicima, tjednicima i mjesečnicima; to njen stil nije učinilo “novinarskim”, naprotiv. Likove drži zlim samo umijeće pisca, jednako dobrim, iako to nisu, sve do trena u kome im mora skinuti veo i pokazati drugo lice, koje je, ujedno pravo. Taj žanrovski kopernikanski obrat daje trileru “On kaže/ona kaže” draž i uzbudljivost. U takvom času, iz bajki se vraća žaba koja će postati princom, i obratno.

Po navici, ne mogu reći tko mijenja dobru za zlu stranu, ili obratno, od troje glavnih protagonista: Beth, Kit ili Laura. Taj odgovor ugrozio bi čitanje, kao što tijekom njega stubokom mijenja doživljaj junaka. U trileru vuk mijenja i dlaku i ćud. Ali, tu je i osuđeni silovatelj, koji se zbog dobrog vladanja ranije vratio iz zatvora i došao u London. Jamie ostaje zlica kakvim je doživljavan od početka. Takva zlica kojoj ne pomaže ni obilje novca.

Koristeći strategiju paralelnog narativnog slaloma, Erin Kelly je čitki obrat smjestila u dva poglavlja, 9., u kome Laura “govori” o 11. VIII. ‘99. i u 53. poglavlje, u kome Kit govori o istom nadnevku. Između toga je 250 stranica trilera koji treba čitati za razonodu i zaborav. No, da li je ms. Erin Kelly, kao djevojčica sanjala da će kasnije pisati pjesme, bajke ili baš trilere, to ne znam.