‘Odrastala sam kao imigrantica, rugali su mi se da sam ‘Bosanka koja smrdi‘, sramila sam se sebe i siromaštva‘, piše slovenska književnica

Hrvatska je zemlja klasno zarobljenih. Pri samom smo dnu Europske unije kad je riječ o vertikalnoj prohodnosti, što će reći da dijete rođeno u radničkoj obitelji ostaje manje-više zabetonirano u radničkom sloju, ima jako male šanse završiti studij ili na neki drugi način prijeći u socijalno viši sloj. Siromaštvo je oblik nasilja, pogotovo kad je čovjek siromašan u društvu koje je tako strukturirano i tako funkcionira da ga praktički osuđuje na siromaštvo.

Prava je sreća što je u nas nedavno objavljena knjiga slovenske autorice Dijane Matković naslovljena "Zašto ne pišem" (prijevod Anita Peti-Stantić, Ljevak). Jer, Matković, unatoč naslovu "Zašto ne pišem", i te kako piše: o klasi, nejednakosti šansi za uspjeh u...