Pianino Förster, pisaći stol, pisaća mašina, tri obiteljske fotografije te naočale akademika Viktora Žmegača dio su donacije koju je ovoga mjeseca primio Zavičajni muzej Slatina. Tu su i reprodukcija portreta Franza Kafke (koji je u Žmegačevoj radnoj sobi visio cijeli radni vijek), izbor iz rukopisa (6 priloga za časopis "Vijenac", 1 rukopis za časopis "Forum", 1 rukopis na njemačkom jeziku), preko trideset priznanja i nagrada u Hrvatskoj i Njemačkoj (poput povelje "Državna nagrada za znanost - životno djelo" te povelje i medalje "Nagrada Vladimira Nagrada - životno djelo) te 22 metra knjižne građe. Kako je došlo do ove iznimno važne donacije priupitali smo kustosa Muzeja Srđana Đuričića.
"Gospodin Žmegač je rođen u Slatini i, iako poslom nije bio vezan za nju, uvijek je ostao blizak tome gradu. Njegov djed je bio pastor evangeličke zajednice u Slatini, a u ovoj zgradi u kojoj se danas nalazi Muzej prije četrdesetak ili pedesetak godina nalazila se škola koju je Žmegač pohađao. Kasnije ga je put odveo u Đurđenovac, Viroviticu, Osijek, a naposljetku i Zagreb, no kao što je rekao u jednom svom govoru: "U Slatinu više nisam navraćao, ali u isti mah mogu reći: ja sam u Slatini svaki dan‘", kaže Đuričić te nastavlja:
"2019. godine njegovi su kćer i sin, gospođa Aleksandra Žmegač Horvat i gospodin Andrej Žmegač, navratili u Slatinu u sklopu ture po slavonskim gradovima vezanima uza život svoga oca. Tada su posjetili i Zavičajni muzej Slatina. Muzej je tada već bio primio jednu drugu važnu donaciju koja se počela prikupljati 2009., a doživjela je svoj vrhunac 2012. kada je maestro Milko Kelemen ostavio svoje privatne stvari Muzeju. Gospodin Boris Kelemen, gospodin Milko Kelemen i gospodin Viktor Žmegač bili su jedna generacija intelektualaca koja je potekla iz Slatine i svatko od njih se ostvario izvan ovoga grada. Žmegačevi kćer i sin su, stoga, tada pomislili kako bi mogli oformiti i zbirku Viktora Žmegača. Bio je to neformalni razgovor o tome kako bi bilo lijepo da dio Žmegačeve građe ostane Zavičajnom muzeju Slatina jer on uistinu jeste naš zavičajnik. Osim toga, gospođa Žmegač Horvat i njen brat, gospodin Žmegač, su smatrali da bi i njihovu ocu bilo drago da nešto ostane Slatini. U studenome smo započeli i formalniju komunikaciju, a u siječnju nam je obitelj Žmegač poslala preliminarni popis građe koju planiraju ostaviti Muzeju", pripovijeda Đuričić.
"Nama kao Muzeju je posebno važno to što se jedan zavičajnik metaforički vraća u Slatinu. Gospodin Kelemen se vratio kroz svoje note, glazbala koja je prikupio diljem svijeta, kroz svoje osobne predmete te fotoalbume, a gospodin Žmegač nam se vratio kroz svoje osobne predmete i svoje knjige. Lijepo je što su se na taj metaforički način vratili svom rodnom zavičaju", ponosno ističe Đuričić koji otkriva da knjižna građa koju su počeli popisivati vjerojatno sadržava više od 800 ili 900 knjiga koje pripadaju Žmegačevu djelokrugu.
"Knjige su u savršenom stanju. Nijedna knjiga nije pohabana. Vidi se da je o svakoj knjizi vodio brigu, a da je svaka i pročitana jer postoje tragovi: barem jedna bilješka ili podcrtani dio. On se, također, na svaku knjigu potpisivao. Na velikom broju publikacija sam zamijetio i potpis autora te posvetu. To je ono što smo dosad iščitali iz prve tri kutije knjiga, a sad nam ostaje još dvadesetak kutija. Sigurno će biti nekih iznenađenja. Nitko od nas kustosa ne može biti stopostotno pripremljen na jednu takvu donaciju", dodaje Đuričić.
"Gospodin Žmegač je bio erudit našeg vremena i posjedovao je knjižnicu koja se nalazila u praktički svakoj prostoriji njegova stana. Dio knjiga je doniran Muzeju, a dio je obitelj podijelila drugim ustanovama. Takva velika ostavština je izrazito bitna za Muzej jer govori o čovjeku za kojeg se poslije smrti pisalo da je bio ‘posljednji erudit‘, čovjeku čije ime u znanosti ima veliku težinu. U daljnjem razmatranju je i prostor koji bismo posvetili Viktoru Žmegaču. Postoji načelni dogovor s obitelji da se u dogledno vrijeme formira memorijalna soba posvećena gospodinu Žmegaču. Sve ovisi o prostoru, ali i financijskom okviru u koji se moramo uklopiti", zaključuje Đuričić.
Akademik Viktor Žmegač je bio istaknuti hrvatski germanist svjetskog glasa, povjesničar književnosti i muzikolog, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1954. godine završava studij germanistike i jugoslavistike, a u Göttingenu studira germanistiku i muzikologiju. 1959. postaje doktor znanosti. Na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 1957. je godine, pa sve do umirovljenja 1999., predavao njemačku književnost. Od 1974. do 1999. bio je predstojnik Katedre za njemačku književnost, dok je od 2002. bio professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu. Od 2012. bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za književnost, a od 1992. dopisni član u Razredu za filološke znanosti. Bio je i inozemni član Saske akademije u Leipzigu i član znanstvenoga društva Academia Europea u Londonu.
Žmegačeva najznačajnija djela uključuju "Povijesnu poetiku romana" (2004.) i "Od Bacha do Bauhausa: Povijest njemačke kulture" (2006.). Matica hrvatska je objavila i njegova djela: Majstori europske glazbe (2009.), Prošlost i budućnost 20. stoljeća (2010.), Strast i konstruktivizam duha. Temeljni umjetnički pokreti 20. stoljeća (2014.), Četiri europska grada (2017.), Portreti gradova (2019.) te Vrhunski europski romani (2021.).