ZAGREB - Julijana Adamović (1969), socijalna pedagoginja iz Vukovara, jedna je od autorica koja je prošla vrlo brz put od bloga do knjige.
Nakon što je 2008. kod malog slavonskog nakladnika objavila zbirku priča “Kako su nas ukrali Ciganima” i za nju nagrađena Kiklopom za najbolju prvu knjigu, nije trebalo čekati dugo na drugu. Julijana Adamović jedna je od “simpatičnih” autorica koje nemaju problema s čitateljskom publikom, a nju su nakon prve zbirke činile većinom žene jer je upravo o njima i pisala.
Nesretni likovi
Adamović je autorica koja svoje priče gradi i od tzv. tipičnih ženskih motiva, premda oni ne prevladavaju. Glavna je odlika priča ove autorice nezamaranje poetičkim modelima i modama, nego jednostavna želja da se pribilježe priče o uglavnom nesretnim i nezadovoljnim likovima. Adamović bilježi ljudske sudbine, iskreno i s vrlo naglašenim suosjećanjem, bez obzira bili njezini likovi liječeni alkoholičari, preljubnici ili usamljene, razočarane žene kojima je potrebna psihijatrijska pomoć. Premda načelno tužne i melankolične, priče iz ove zbirke prožete su laganim humorom koji ih odmiče od upadanja u “crnjake” i drži ih podalje od rasplinjavanja u totalnu patetiku, koja se, istina, ponekad zna podvući kao obilježje priča. Ženska potraga za muškarcem iz snova, patrijarhalni stereotipi, seks, žene koje svoje uspomene konzerviraju u tegle za zimnicu, sve te motive Adamović “konzervira” u svojim pričama.
Mogućnost promjene
Građene od gorčine i nezadovoljstva te priče ipak ostavljaju mogućnost da sve krene drugim smjerom. “Konzerviranje” je jedna od onih “malih” knjiga u kojima je lako detektirati ponešto amaterizma i nesnalaženja u literarnim zakutcima pripovijedanja, ali im ne možete zanijekati toplinu i privlačnost.