Kada je u utorak na Facebooku osvanula objava pjesnikinje i spisateljice Dorte Jagić da su socijalna skrb, policija i vatrogasci izveli Predraga Raosa iz njegove kuće na Hvaru, dignula se poveća prašina o tome što bi moglo stajati iza svega. Ovaj naš poznati pisac i prevoditelj posljednjih se dvije godine potpuno povukao u osamu na ovom hrvatskom otoku, nije niti izlazio iz kuće, pisalo je na postu, sve potrebno nosila mu je prijateljica. Nije to bio znak neuračunljivosti, složili su u komentarima s Dortom njegovi prijatelji i poznanici, već njegov svjestan izbor kojeg su čak uspoređivali sa životom književnika i filozofa Marcela Prousta koji je također izabrao živjeti potpuno sam i upravo u toj samoći stvorio svoja poznata djela. "Inteligencija zna biti razlog neshvaćanja, a Raos je oduvijek bio iznad prosjeka", jedan je od postova.
Iz Društva hrvatskih književnih prevodilaca, čiji je bio član, poručili su da ni s njima nije u kontaktu. Zadnji su se put čuli prije otprilike dvije godine pa ne znaju što se dogodilo.
Potom je stiglo objašnjenje – Predrag Raos odvezen je na odjel intenzivne njege u splitsku bolnicu na Firulama u vrlo lošem fizičkom stanju. Nepokretan, anemičan i oslabljen stigao je u bolnicu. Hospitalizirali su ga prisilno, jer zbog loših iskustava njegovih prijatelja u medicinu i liječnike nije imao puno povjerenja i radije se liječio sam. Splitski liječnici smatraju kako je to ipak bilo za njegovo dobro jer mu je stanje bilo vrlo kritično, a uvjeti u kojima je živio nezadovoljavajući.
Raos pak ima drugačije objašnjenje.
- Bolujem od kožne bolesti i godinama sam praktično u karanteni, ali mi ni medicinari ni policajci nisu podastrijeli nikakav dokument temeljem čega bi me prisilno hospitalizirali – rekao je Raos Slobodnoj Dalmaciji.
- Sve mi to "namješta" poznanik iz Varaždina, koji nad mnom hoće "preuzeti brigu" iako u životu funkcioniram normalno i imam pomoć dviju žena koje brinu o meni. Strah me je da mi se možda ne sprema oduzimanje poslovne sposobnosti, što bi onda imalo konkretne posljedice za mene i moju imovinu – objašnjava.
Do ovakvog zdravstvenog stanja, govori nam njegova prijateljica Sunčica Uhitil, došlo je zbog toga što ga je nepokretnost ograničavala u pripremi konkretnijih obroka zbog čega je naposljetku znatno oslabio. Uz to, od kako je počela korona nikoga nije primao u svoj dom jer se zbog slabog imuniteta bojao doticaja s potencijalno zaraženim osobama. Sa svojom prijateljicom bio u redovitom kontaktu jer mu je ona donosila hranu koja mu je trebala. O njihovom odnosu i povjerenju koje je ona uživala kod Raosa, najbolje govori to što joj je dao punomoć da podiže njegovu mirovinu i njome kupuje ono što mu je potrebno.
- Na Hvar je stigao prije širenja koronavirusa, šetao je i družio se, ali se početkom pandemije potpuno osamio. Društvo bi se trebalo brinuti za ljude po put njega, posebno zato što je on ostavio značajan trag svojim velikim opusom – smatra Sunčica koja se s Raosom druži godinama, a drugima ju je, kaže, uvijek predstavljao kao svoju sestru.
Iako je bio u lošem fizičkom stanju, Raosov kreativni rad nije stao s dolaskom na otok.
- Stalno je pisao i slao svoje tekstove na natječaje, pa je čak prije par godina dobio i prvu nagradu za jedan svoj dramski tekst – prisjeća se Sunčica koja mu je rado pomagala slanjem tekstova. Riječ je o Nagradi za dramsko djelo "Marin Držić" iz 2019. godine.
Dorta Jagić je Raosa dugo poznavala – prije 20 godina bili su jako bliski prijatelji, a i danas o njemu ima samo lijepe riječi.
- Poznajem ga kao osobu koja je uvijek bila spremna pomoći i koja je posebno bila osjetljiva na ljudsku patnju. Kada sam mu rekla da sam bolesna, rekao mi je: "Svaki dan poslije ručka popijem vino, sada ga neću piti godinu dana samo da ti ozdraviš." Predrag je jedno od najsvjetlijih bića koje poznajem – kaže ova spisateljica. Ekstravagantan i ekscentričan, dodaje, nije bio shvaćan od ljudi, a nije mu pomogla ni njegova tvrdoglavost. Predrag Raos naprosto je jedinstven.
- On ima svoje rješenje za sve, čak i svoj plan za put do svemira – opisuje ga Dorta Jagić koju s Raosom osim prijateljstva, veže i to što joj je u prošlosti bio mentor. Iako se ne slaže sa svime što je zalagao, neizmjerno ga poštuje.
- Kada sam čula što se dogodilo, zabrinula sam se da bi se moglo raditi o nekakvoj zloupotrebi, posebno jer se radi o prisilnom odvođenju. Iako mi je vrlo neugodno kada sam napisala objavu na Facebooku, mislila sam da bi mu tako nekako mogli pomoći i doznati o čemu je riječ – rekla je Jagić o svom postu koji je u središte javnosti ponovno vratio ovog spisatelja i prevoditelja iz Zagreba koji je zapravo diplomirani inženjer kemije, ali se njome nikada nije bavio.
Njegov brat blizanac Nenad Raos već 15-ak godina s njim nije u kontaktu pa je i o događaju do kojeg je došlo u utorak doznao od nas. Ipak, ne čudi ga da su ga zatekli u lošem stanju jer se već godinama sam bori i pokušava izliječiti od kožne bolesti. Zbog nje je, tvrdi Nenad, i počeo nositi kape kako bi prikrio čvoriće na glavi. Odlazak liječniku nikad nije bila opcija.
- On je to pokušavao liječiti na svoj način pa moguće da se zbog toga nešto i zakompliciralo. On je jednostavno destruktivna osoba: ako nema što uništavati, onda uništava sam sebe – kritičan je njegov brat.
Iz PU splitsko-dalmatinske županije su nam poslali sljedeći dopis: "policajci u odnosu na mušku osobu u Hvaru pružali pomoć sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima", te "detaljnije informacije o navedenom događaju nismo u mogućnosti pružiti s obzirom na obvezu poštivanja Uredbe o zaštiti podataka".
Raosa su, inače, često kritizirali i drugi zbog njegovih nastupa u javnom prostoru, od kojih je ostao najbolje upamćen onaj kada je 2013. godine jednu službenicu P.E.N. centra pošpricao suzavcem Naime, kada su 2013. godine predstavnici pisaca u prostorijama Hrvatskog P.E.N. centra namjeravali dati podršku glasanju protiv na referendumu o braku, Raos se verbalno usprotivio nazočnima i onemogućio održavanje pressice.
Predrag Raos rođen je 1951. u Zagrebu. Objavljuje priče, feljtone, radiodrame, pjesme, polemike, stripove... Preveo je oko dvijesto knjiga s engleskog, francuskog i njemačkog jezika. Među njegovim su najpoznatijim djelima, "22. rujna, roman o jednom maturalcu", Mladost, Zagreb 1978.; Mladinska knjiga, Zagreb 1990.; Nova knjiga Rast, Zagreb 2003., "Mnogo vike nizašto", SF roman, nagrada Sfera, Prosveta, Beograd 1985., "Ubijte Hamleta!", ironični krimić, pod pseudonimom Astor Petz, Vjesnik, Zagreb 1986., "Ta današnja smradež; bezobrazne priče", Libera editio, 2002. "Hrvatski bog s Marsa", sf priče, Izvori, Zagreb 2007. Prije tri godine osvojio je prvu Nagradu za dramsko djelo Marin Držić, za tekst "Raj pa kraj".