Ne sjećam se kad sam se prvi put u literaturi susrela s raznim bojama palestinskih osobnih karti i propusnica – bilo je zbunjujuće: s plavom možeš tamo-i-tamo, sa zelenom ovuda-i-ovuda. U ubojitom romanu "Sporedan detalj" Adanije Shibli, piše da junakinja stanuje i radi u zoni A, može u zonu B, ali ne i C i D. Kolegica s posla posudi joj osobnu, kolega plati karticom rentanje auta i ona se preko brojnih kontrolnih punktova, sva u strahu, ilegalno, uputi u Negev da istraži grupno silovanje mlade beduinke, što su ga počinili izraelski vojnici 13. 8. 1949. Potom pamtim divan roman Isabelle Hammad "Ulazi Duh", u kojem produkcija "Hamleta" na Zapadnoj obali ovisi o boji propusnice glumaca i scenskog osoblja. "Žele nas ubiti, a mi nikako da umremo. Čak i sad kad smo već skoro sve i...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....