ŽIRI JE IZ PRVOG POKUŠAJA ODABRAO PET NAJBOLJIH U 2011.

Nagrada Jutarnjeg za najbolju prozu i publicistiku: Klasika, angažiranog pisca, intelektualca, efikasnog flegmatika i ambicioznog asistenta?

Iznimno smo zadovoljni što su čak dva naslova u finalu posljedica debitiranja njihovih autora u proznim vodama (Goran Ferčec i Luka Bekavac)

Na svome drugom “eliminacijskom” sastanku, održanom u utorak poslijepodne, žiri prozne nagrade Jutarnjeg lista morao je donijeti nimalo laku odluku - od dvanaest kvalitetnih, tematski i stilskih raznolikih naslova, odabrati onih pet koji idu dalje, u završnicu nagrade.

Budući da smo se već na prvom sastanku jednoglasno složili kako je 2011. godina, bez obzira na zloguke “recesijske” prognoze, jedna od najjačih otkako postoji ova nagrada, samom glasanju žiri je pristupio poprilično ležerno, svjestan kako koju god odluku donese, ona zapravo neće biti posve pogrešna.

Matematička metoda

Žiri je ovaj put radio u sastavu Gordana Crnković, Dario Grgić, Teofil Pančić i Jagna Pogačnik (predsjednica žirija), dok je peti član Ivan Lovrenović zbog poslovnih obaveza u radu žirija sudjelovao iz Sarajeva, odnosno kovertirao svoje glasove koji su se pribrojali onima na sastanku prisutnih članova žirija.

Premda svjesni kako nas “matematička metoda” (odabira pet najboljih naslova svakog člana žirija i zbrajanja bodova) može dovesti u pat-poziciju u kojoj više autora ima jednak broj glasova, poslužili smo se tom ipak najpreciznijom metodom i nakon zbrajanja bodova bili nemalo iznenađeni rezultatima. Naime, već nakon prvog kruga imali smo točno pet finalista, pa nije bilo potrebno ponovno glasanje, niti “pripetavanje”. Želimo li otkriti i više no što bi trebalo, recimo i to da su tri knjige imale po četiri boda članova žirija, a dvije po tri, dok su se ostali polufinalisti na tablici našli s dva ili jednim bodom, te tako ispali iz daljnje igre.

Pet romana

Govori to nešto o samom sastavu žirija, njegovom skladu i literarnim preferencijama, ali svakako i o kvaliteti odabranih naslova koji su si, zbog nekih očito presudnih nijansi, zagarantirali mjesto u finalu.

A tamo se našlo pet romana: roman o znanstveničkoj koloniji u baranjskom mjestu koji mješavinom žanrova, diskursa i konceptualnom zaokruženošću upisuje mnoga značenja u postratnu hrvatsku svakodnevicu (“Drenje” Luke Bekavca), snažna mješavina krimića i društvene kronike i kritike s političkom oštricom (“Sanjao sam slonove” Ivice Đikića), minimalistički napisan roman o odnosu oca i sina, prazninama i pustošima koje se iz prostora postratne zbilje sele u ljudske duše (“Ovdje neće biti čuda” Gorana Ferčeca), žanrovski i pripovjedački kompleksna priča o starosti, patologiji ljubavi i prijateljstvu nadopunjena za autora tipičnim “teškim” motivima bolesti i smrti (“Kalendar Maja” Zorana Ferića) te ležerna priča o dva pisca, predstavnika dvije literarne koncepcije koji se snalaze po zakutcima kulturnjačke, ali i općedruštvene hrvatske zbilje (“Đavli od papira” Zorana Pilića).

Ležerna atmosfera

Za razliku od prošle godine, koja je s pravom bila nazvana “godinom žena”, ovaj put na toj listi, na žalost, nema spisateljica, ali je žiri iznimno zadovoljan što su čak dva naslova u finalu posljedica debitiranja njihovih autora u proznim vodama (prvi romani dramaturga i dramatičara Gorana Ferčeca i teoretičara, publicista i sveučilišnog asistenta Luke Bekavca). Također, poetička raznolikost odabranih naslova svjedoči o šarenilu i neuniformiranosti trenutne prozne produkcije, koju se (pre)često pogrešno nastoji svesti na zajednički nazivnik trendova, modela i tematskih preokupacija.

Budući da žiri prozne nagrade Jutarnjeg lista, bez obzira na kadrovske promjene koje mu se događaju, uvijek radi u ležernoj i doista prijateljskoj atmosferi, na kraju sastanka upravo smo u tome tonu porazgovarali o rezultatima glasanja, izabranim autorima i njihovim knjigama, te njihovom značenju za recentnu situaciju u domaćoj i regionalnoj prozi.

Detalje, jasno, nećemo javno iznijeti, ali zaključak je otprilike sljedeći - u finalu imamo jednoga klasika (Ferić), angažiranog pisca (Đikić), intelektualca (Ferčec), efikasnog flegmatika u stilu Gerda Müllera (Pilić) te jedan “davefridmannovski” isproduciran roman (Bekavac).

Težak zadatak

Jedinu sjenu na to ugodno druženje proznog žirija donosila je spoznaja da već sljedeći tjedan treba izabrati laureata, prvog među jednakima, što će ove godine biti doista više nego teška odluka, možda i najteža otkako djeluje ovaj žiri.

Zoran Ferić: Kalendar Maja (Profil, Zagreb)

Roman žanrovski pokriva veliko područje, od obiteljske sage, bildungs, ljubavnog, erotskog romana, a u sebi sadrži prepoznatljive motive bolesti i smrti.

Goran Ferčec: Ovdje neće biti čuda (Fraktura, Zagreb)

Minimalistički roman o tjeskobnom odnosu oca i sina, praznine i pustoši ne samo na zemljopisnim kartama, nego i onim privatnim, kartama duše.

Zoran Pilić: Đavli od papira (Profil, Zagreb)

Satiričan prikaz književne scene kulminaciju doživljava kada jedan roman uđe u finale najizdašnije nagrade, unatoč nastojanjima pisca da se to ne dogodi.

Ivica Đikić: Sanjao sam slonove (Naklada Ljevak, Zagreb)

Priča u kojoj su povezani mafijaši, špijuni, odvjetnici, novinari, ratni zločinci i političari , fenomenologija je recentne hrvatske stvarnosti.

Luka Bekavac: Drenje (Profil, Zagreb)

Postratna proza o užasima tipične hrvatske svakodnevice s natruhama horora i misteryja. Koloristički opisi krajolika izmjenjuju se s esejističkim i znanstvenim diskursom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 13:38