NACISTIČKA KNJIŽEVNOST U AMERICI Genijalni pisac govori o svijetu, katkad junačkom, no mnogo češće kukavnom

“Vragolasta enciklopedija izmišljenih fašističkih pisaca (…) za koje je Hitler bio ljepota, istina i velika izgubljena nada”, riječi su kojima je kritičar The New York Timesa opisao knjigu Roberta Bolańa “Nacistička književnost u Americi”, a koja je ovih dana izišla kod nakladnika Vuković i Runjić (prijevod Dinko Telećan i Ariana Švigir).

“Nacistička književnost u Americi” Bolańov je drugi roman, potpuno fikcionalan: ironična slika pisaca i kritičara zatvorenih u njihov maleni krug mediokritetstva i rijetkih čitatelja strastvenom automitologizacijom. Iako je čitanje Bolańa uvijek rizik za čitatelja, karakteri u ovoj knjizi strše svojom ružnoćom.

Svijet ljevice i desnice

Posljednji karakter knjige ujedno čini lik sljedećeg romana “Distant Star”. Sam Bolańo je rekao: “‘Nacistička književnost u Americi’ bavi se svijetom krajnje desnice, a ipak većinu vremena govorim o ljevici. Govoreći o nacističkim piscima u Americi zapravo govorim o svijetu, katkad junačkom, no mnogo češće kukavnom, o književnosti općenito.”

Uz “Divlje detektive” i “2666”, “Nacistička književnost u Americi” općenito se smatra najuspjelijim Bolańovim književnim djelom, punim likova zabludjelih snobova, prevrtljivaca, narcisa i zločinaca… “Obijesna šala, čin genija koji trati vrijeme na parodijske napade na omraženu vrstu pisaca…” zabilježio je The Village Voice.

Roman kao život

Druga knjiga istoga pisca, objavljena kod istog izdavača, “Muke pravog policajca” (prevela Tatjana Tarbuk) projekt je koji je započeo krajem 80-ih godina i trajao sve do Bolańove smrti. U pismu iz 1995. piše: “Već nekoliko godina radim na romanu ‘Muke pravog policajca’ i to je MOJ ROMAN. Protagonist je udovac u dobi od 50 godina, sveučilišni profesor, kći mu ima 17 godina, i oni odlaze u Santa Teresu, grad u blizini granice sa SAD-om. Suludi zaplet, koji nitko neće uspjeti shvatiti.”

Dosjetka je ovoga romana to što uključuje elemente iz drugih autorovih djela, od zbirke priča “Telefonski pozivi” do romana “Divlji detektivi” i “2666”, pa ponovo srećemo Amalfitana, njegovu kćer Rosu, Arcimboldija.

“Policajac je čitatelj koji uzalud nastoji urediti ovaj opsjednuti roman”, “pojasnio” je Bolańo. “I u samom tekstu knjige inzistira se na koncepciji romana kao života: dok jesmo, pišemo, dok živimo, čitamo, jedini kraj je smrt.”

Bolańo je dugo bolovao od zatajenja jetre i bio je na listi za transplantaciju dok je pisao roman “2666”, ali nikada nije bio dovoljno visoko da se to i dogodi. Svijest o smrti i pisanje kao čin života sastavni je dio biografije pisca osuđenog na “pisanje protiv vremena.”

The New York Times proglasio je Bolańa (1953-2003) najboljim latinoameričkim piscem njegove generacije; osvojio je National Critic Circle Book Award i druge nagrade.