Knjige i praznovjerje nije uobičajeno povezivati. Ako smo dovoljno pametni da čitamo, nismo valjda toliko glupi da za literaturu vežemo neke osobne, besmislene rituale. Na neki neobičan način tome sam sklona, jedini predmeti kojima volim davati nadnaravnu moć upravo su knjige. Rilkeovi "Zapisci Maltea Lauridsa Briggea" pohabana su siva knjižica iz 1957. godine koju sam naslijedila od svoga tate i odnosim se prema njoj kao prema relikviji. Osim što je puna mojih adolescentskih žvrljotina, vjerujem da je u njoj sabran život moga oca prije nego što sam ga poznavala. "...tada se sruši vrijeme nekim, malim, kliskim šumom“, piše Rilke, a meni se jako sviđa, precrtavam to grafitnom olovkom.
No knjiga oko koje sam splela cijeli sustav praznovjerja - ja, koja se jedva obazirem na...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....