Kineski pjesnik Xi Chuan zanimljiv je do zadnjeg retka, erudit koji ni najmanje ne tupi

Drska učtivost, pisanje sa sva četiri ekstremiteta, poezija kao vrsta košarke koju igra Luka Dončić, to bi bio najpribližniji opis spisateljskog djelovanja Xi Chuana (1963), koji knjigu izbora iz njegove poezije, što ju je s kineskog preveo Dinko Telećan, zaključuje odvaljenim esejom "U sjeni oksimorona". Ondje objašnjava oksimoron kao "epigramatski efekt u kojemu su objedinjeni protuslovni pojmovi".

No on smjesta ide korak dalje – što je osobina sveg njegovog pisanja u "Prerušenoj povijesti" – i pita se može li se ovaj lingvistički pojam koristiti u društvenom smislu. On smatra kako Kina ionako nadilazi "ljudski smisao i logiku", pa to objašnjava s nekoliko primjera: spoj demokracije i diktature, socijalizam i tržište,...