KAKO SE VELIKI GATSBY PRESELIO U ZAGREB? O čemu govori Slavko Linić kad pita: ‘Odakle vam taj novac’

Roman Francisa Scotta Fitzgeralda (1896. - 1940.) “Veliki Gatsby” iz 1925. može figurirati kao parabolično djelo čitave jedne generacije. Ali, ne samo one američke, iz vremena objavljivanja tog romana, nego i jedne ovdašnje.

Naime, 1974. bio je snimljen film prema tom romanu u kojem je naslovnog junaka glumio Robert Redford. U novoj ekranizaciji istog djela ove godine istu je ulogu odigrao Leonardo di Caprio. A za tih skoro 40 godina jučerašnji mladi postali su stari.

Pa, kako je “Gatsby” ostao vječito mlad, prema kojem ga je kriteriju filmska industrija izdvojila između mnogih dobrih romana? Odnosno, zašto je baš Jaya Gatsbyja pretvorila u kultni lik? Zbog profita, razumije se. Na stranu još nekoliko ekranizacija prije 1974. U svakom slučaju, “Gatsby” se dokazao kao sigurna investicija. Za jedan uloženi dolar donosio je 3 ili 4 dolara profita.

Glavnina romana događa se ljeta 1922. Njegov je pripovjedač Nick Carraway, diplomant s Yalea i veteran Prvog svjetskog rata. A sve počinje kada se doseli u fiktivni West Egg na obali Long Islanda, u susjedstvo zagonetnog Jaya Gatsbyja. Njih su dvojica služila u istoj diviziji. Istodobno, Nick je bratić stanovite udane gospe - Daisy Buchanan.

Izgubljena ljubav

U nju je Gatsby zaljubljen još od 1917., no život ih je razdvojio. Jay ima samo jedan cilj: obnoviti staru vezu. Za to služe raskošne gozbe u njegovoj palači. Naposljetku, Jay i Daisy obnove svoju vezu. Ali, Daisy odluči ostati s mužem, gospodinom Buchananom. Tada se dogodi jedna prometna nesreća... Tu happy enda nije moglo biti. Gatsby je morao platiti životom svoju iskrenu, jednostranu ljubav.

No, odakle Gatsbyju bogatstvo - pitali su se svi stanovnici Long Islanda. Kao što si isto pitanje danas postavlja ministar Linić u vezi mnogih hrvatskih građana, naših Gatsbyja. Romaneskni i filmski junak obogatio se, navodno, u vrijeme prohibicije krijumčarenjem alkohola, a njegovi ovdašnji sljedbenici učinili su to na mnoge druge načine, u kojima je rat s početka 90-ih bio važan sudionik.

Bilo kako bilo, Jay Gatsby oličenje je američkog sna, a ova je pripovijest njegov labuđi pjev prije Crnog utorka 1929. i konačne naplate svih starih dugova i protuzakonitih radnji. Kriza kapitalizma prokazivala je i još prokazuje sumnjive bogataše, onako kako riječne vode ostavljaju za sobom smeće, i uginule ribe. “A tko su, molim vas, nesumnjivi bogataši”, pitaju oni.

U prvom, sižejnom planu ishodišnog romana našla se, dakle, tema izgubljene ljubavi, koju milijunaš Gatsby pokušava obnoviti posrednim putevima i neobjašnjivim novcem.

Njegov jalovi pokušaj može se čitati, a potom i gledati, kao nemogućnost da se bilo što obnovi novcem, odnosno kao potvrda stare pouke prema kojoj novac slabo pomaže osjećajima. A svi koji su žderali i pili na njegovim gozbama nasmijali bi se od srca kada bi saznali pravi razlog svoje sitosti. Jer, Fitzgerald je s “Gatsbyjem” prenio poruku koju će u nas nasljedovati Mario Kinel sa svojom pjesmom “Samo jednom se ljubi”.

Fatalna, sudbinska ljubav pokretala je mnoge romane, i vodila njihove junake od jedne do druge nevolje.

Pa ipak, sjevernjak iz Minnesote Francis Scott Fitzgerald dodao je svojoj ljubavnoj priči osobit sastojak - nepoznato podrijetlo kapitala u vremenu ekonomskog procvata.

‘Zlatna djevojka’

U posrednom smislu, i sam pisac proživio je u životu samo jednu veliku, fatalnu ljubav, a sam je, također, doživio preokret te se od siromašnog prometnuo u bogatog mladića, zahvaljujući vlastitom radu, pisanju. Zaljubio se u južnjakinju iz Alabame Zeldu Sayre (1900.-’48., u požaru), te su postali, možda, najslavniji umjetnički par prve polovice XX. stoljeća. Francis Scott Fitzgerald upisao se 1913. na Princeton, pošto je završio niz katoličkih škola. Objavljivao je tekstove u sveučilišnim novinama i družio se s Edmundom Wilsonom.

Zelda i F. S. Fizgerald postali su, možda, i najslavniji umjetnički par prve polovice 20. stoljeća

Već tada predao je rukopis svog prvog romana izdavaču “Charles Scribner’s Sons”, no ovaj ga je odbio uz pristojno ohrabrenje. Student je radije pisao nego što je učio, pa mu je prijetilo izbacivanje s fakulteta. Godine 1917. prijavio se u vojsku. Bio je raspoređen u pješaštvo s nižim činom.

Prije nego što je krenuo u saveznu državu Alabamu, napisao je, za samo nekoliko tjedana, roman “Romantični sebičnjak”. Scribner ga je opet odbio, ali recenzent rukopisa istaknuo je njegovu originalnost i poticao ga da donese svoj idući rad.

Poslije naporne vojničke obuke, Francis Scott odlazio je s drugovima “u grad”, u Montgomery. Tako je u tamošnjem ladanjskom klubu upoznao gospođicu Zeldu Sayre, pravu južnjačku ljepoticu, “zlatnu djevojku” i kćer suca Vrhovnog suda Alabame. No, kako je rat završio, bio je otpušten iz vojske i preselio se u New York. Premda je pristala na njegovu prošnju, Zelda je razvrgla njihove zaruke - poslom u reklamnoj agenciji i objavljivanjem kratkih priča, on je ne bi mogao pristojno uzdržavati.

Razočarani Francis S. Fitzgerald vratio se u rodni St. Paul u Minnesoti i tamo preradio spomenuti, odbijeni rukopis (Romantic Egotist) - dao mu je nov naslov “Ova strana raja” (This Side of Paradise). Istovremeno, radio je i u tvornici vagona.

Zaruke nakon uspjeha

U romanu je opisivao studentske godine na Princetonu. U jesen 1919. Scribner je prihvatio roman i mladi je par obnovio zaruke.

Roman je bio objavljen 26. ožujka 1920. i postao je jedna od najprodavanijih knjiga te godine. A Zelda i Francis Scott oženili su se u New Yorku, u katedrali sv. Patrika. Njihovo prvo i jedino dijete, kći Frances Scott rodila se 26. listopada 1921. Sve ostalo je književna povijest. Bez financijskog uspjeha toga prvog romana par Fitzgerald ne bi ni postojao.

Pisac je vlastiti uspjeh opisao tek 1937., dakle u vrijeme kada se smatrao odbačenim i nečitanim autorom, i to u članku “Rani uspjeh”. “Prebrojavajući sadržaj svoje vreće, ustanovio sam da sam pisanjem 1919. zaradio 800 dolara, a 1920. 18.000 dolara s pričama, prodajom filmskih prava i (prvom) knjigom. Cijena moje priče popela se sa 30 dolara na 1000 dolara”, zabilježio je Fitzgerald. To je bio i ostao velik novac, ako bi se preračunao u današnje vrijednosti.

Za samo tri dana te 1920. pisac je dočekao prve primjerke prvog romana i oženio fatalnu Zeldu.

Na žalost, ovakav se uspjeh, u financijskom pogledu, nije ponovio. Nakon prvog romana, Fitzgerald je nastavio objavljivati kratke priče u najnakladnijim magazinima, i jednako tako romane (Lijepi i prokleti, 1922; Veliki Gatsby, 1925; Blaga je noć, 1934; Ljubav posljednjeg tajkuna, posthumno 1941).

Pisati za Hollywood

Trebao je održavati visoki standard i potrošnju koju je mladom paru omogućio uspjeh prve knjige. Ali, to je s godinama postajalo sve zamršenije. Par je proputovao Europu, družeći se s tzv. izgubljenom generacijom, na čijem je čelu bio Hemingway, koji je dio te atmosfere opisao u “Pokretnom prazniku”. Za njega je Zelda bila “luda”, vjerovao je da Francisa nucka alkoholom kako bi što manje pisao. Bilo kako bilo, F. S. Fitzgerald objavljivao je priče u The Saturday Evening Postu, Collier’s Weeklyju i Esquireu, i prodavao autorska prava na svoje priče i romane Hollywoodu. To je nazivao “kurvanjem”. Prvo bi napisao autentičnu priču bez kompromisa, a zatim joj dodavao “efekte zahvaljujući kojima se mogla prodati dalje”. Kako god bilo, to nije bilo dovoljno da pokrije visoke potrebe ovog bračnog para.

Roman “Veliki Gatsby” jedva se prodavao, a postao je popularan tek poslije piščeve smrti. Troškovi Zeldina liječenja bili su sve veći; pisac je posuđivao od svog književnog agenta Harolda Obera i legendarnog urednika Maxwella Perkinsa.

Zelda je 1930. oboljela od shizofrenije, a Francisov alkoholizam bio je sve ozbiljniji. O tome je pisao u romanu “Blaga je noć” te Zelda u svojoj knjizi “Posljednji valcer ostavi meni” (1932.). Pisac se naljutio na suprugu i zamolio njene liječnike da joj zabrane pisanje jer se koristila “njegovom građom” - zajedničkim životom o kojem je on pisao.

Bilo kako bilo, Fitzgerald se 1937. preselio u Hollywood i ostvario najveći godišnji prihod u životu: 29.757,87 dolara.

‘Lijepi i prokleti’

Posao na filmu smatrao je ponižavajućim, no samo je tako mogao plaćati sanatorije za suprugu i podmirivati vlastite potrebe. Pisao je komercijalne priče, radio je na scenarijima za Metro-Goldwyn-Mayer i na romanu koji neće dovršiti (Posljednji tajkun). Kao što je u “obiteljskim” romanima koristio vlastito životno iskustvo, tako se u ovom poslužio stvarnim likom, producentom Irvingom Thalbergom. Kao tipični stanovnik filmskog gradića našao je i ljubavnicu u jednoj trač-novinarki, ali Zeldu nije nikada zaboravljao.

S godinama, Zelda i Francis postali su, zapravo, “lijepi i prokleti”. Osnivač jazz razdoblja Fitzgerald umro je od srčanog udara i ostavio svojim književnim nasljednicima da razmišljaju o statusu kreativnog talenta u Hollywoodu.

Primjerice, 2013. producenti su uložili u “Gatsbyja” 105 milijuna, a zaradili na njemu 330 milijuna. Ako bi pisac dobio samo 5 posto te zarade, više ne bi imao novčanih problema. Kao što je poznato, Fitzgerald je do zadnjeg dana pisao priče, scenarije i “Tajkuna”. U financijski nezavidnoj situaciji.

Njegovo ekonomsko stanje i stanje čitave Amerike sažeo je Hemingway naslovom romana “Imati i nemati” (1937.). U međuvremenu, “Gatsby” je proglašavan velikim američkim romanom, a njegov pisac genijem itd. To, međutim, ništa ne mijenja činjenice. Nova ekranizacija “Gatsbyja” pojavljuje se u jeku još jedne ekonomske krize. Na Zapadu ništa nova, rekao bi jedan drugi pisac.