U nastavku donosimo:
- susret s romanom "Jezero" nagrađivane pjesnikinje Ane Brnardić i intimni ulaz u iskustvo žalovanja
- uvid u motive jezera i crne kugle te tragove koje ostavljaju Nan Shepherd i Andriana Škunca
- portret odnosa kćeri i oca te refleks o majčinoj samoći, bez utehe u institucionalnoj religiji
- traganje pripovjedačice za osloncima u umjetnosti: od Miyazakija do književnih dnevnika
- razmišljanje o pisanju kao prostoru u kojem bol poprima oblik i stvara novu vrstu vremena
Ovu sam knjigu, piše nagrađivana hrvatska pjesnikinja Ana Brnardić (1980.), na početku svojeg prvog romana "Jezero" (Naklada OceanMore), počela pisati u listopadu, kao dnevnik. "Završila sam je u rujnu iduće godine. Negdje na pola puta pisanja shvatila sam da više ne vodim dnevnik, nego pokušavam dohvatiti smisao onog što se neposredno odvija. Sve u ovoj knjizi stvarno je po tome što je ispripovijedano."
Pjesnikinju koja je diplomirala komparativnu književnost, kroatistiku i violinu, prevodi s rumunjskog, piše eseje i književnu kritiku, a uz druge brojne nagrade dobila je i Gorana za mlade pjesnike (1998.), život je suočio najprije s bolešću oca, a onda i njegovom smrću. "Jezero" je roman koji govori o iskustvu smrti i žalovanja, napisan stilski perfektno, vrsta literature koj...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....