![Prvi poticaj za ovaj roman dobila je čitajući novinski članak o ženi koja je nakon teškog moždanog udara ostala kognitivno neoštećena mozga, ali gotovo posve paralizirana, zaključana u vlastitom tijelu](https://static.jutarnji.hr/images/slike/2021/06/14/k_11317721_640.jpg)
Malo je neobično/neuobičajeno prihvaćati se (pre)ocjenjivanja knjige kojoj je već prošla povijest, kao da bi naknadno neki mudrac (kao moja malenkost, ma baš?) želio prepravljati već donesene ocjene o nekom djelu, tj. o ovom konkretnome, koje mora biti da je bilo obasuto konfetima pozitivnih, analitičkih kritika (mea culpa, takve nisam čitao, jer baš!), pa čak za zapučak zadjenuo nagradu "Fric" (koja je sve, samo ne krležijanska)... Srećom, reče bijeli miš, ali nije tako: zadovoljan sam što ipak mogu (s naporom) pročitati ovu knjižurinu (416 str., 159 kn = DOSTA), jer sam je komparativistički doveo u odnos u kojem se ona - baš (i) mene tiče!