Noć prije polaska vlada strka. Svjetiljke, koraci, pokretanje motora, lavež pasa. Ležim u krevetu i brinem se da smo izgubili dio stada na sinoćnjem povratku iz Vučje zemlje onom nezgodnom stazom kraj rijeke te da se ovce sad spuštaju u Orelek i uzbunjuju pse. Jedno je izgubiti ovce kad si pijan – onda si idiot – ali izgubiti ih kad si trijezan, to je neoprostivo.
Spavam i sanjam ovce na livadi, rasporenih grkljana.
"Nemoj", šapće Kamen ujutro. "Cijelu noć nisam oka sklopio."
Nije bilo krize s ovcama, nego se samo usred noći nečeg sjetio, pa je otišao po to u kozarnik. Prije egzodusa ne može spavati ili sanja isto što sam te noći i ja sanjala.
"Ni ja noćas neću oka sklopiti jer ne znam što vreba u Preriji", kaže Sašo stojeći za sudoperom, pušeći posljednju cigaretu s bai ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....