U tijelu mrtve vučice pronađeni su ljudski ostaci i policajka Hannah Wester predosjeća da ovo ljeto neće biti poput dosadašnjih. Ostaci su povezani s obračunom ruskih i finskih narko bandi, ali tko je ubojica, i gdje su nestali droga i novac? Potraga za zločincem Hannu će dovesti do bolne tajne iz vlastite prošlosti: one koju je čitava života pokušavala zaboraviti.
Kratki je to sažetak "Ljeta vukova", romana Hansa Rosenfeldta, tvorca kultnog "Mosta", švedsko-danske serije i jednog od antologijskih naslova iz žanra nordijskog noira. Roman je na hrvatski nedavno prevela Magdalena Vračarić.
Nova priča, poznati, stari motivi.
Bilo je to početkom 2010-ih i svi su pričali o Jou Nesbøu. Mnogi su ga čitali, a njegovo bi ime često osvanulo i u razgovoru pa sam poželjela saznati o čemu je riječ. No doći do knjiga bio je pravi izazov.
"Imamo listu čekanja. Želite da Vas zapišem pa da Vam javimo kada knjiga bude slobodna?", obavijestili su me o općoj pomami u knjižnici.
Na knjigu se čekalo tjednima pa sam se predala i privremeno odustala, a istrage inspektora Harryja Holea morale su pričekati još nekoliko godina, no ostalo je pitanje: Koja je tajna fenomena zvanog nordijski noir i zašto je ovaj žanr postao dugogodišnji književni trend?
Objašnjenje smo potražili kod dr. sc. Janice Tomić, predstojnice Katedre za skandinavistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
"Nordijskim se noirom, prema jednoj popularnoj definiciji, naziva skandinavska kriminalistička fikcija koju karakteriziraju tmurni naturalizam, mračne lokacije (tipične za žanr noira), zatim spor tempo, melankolični ton te društvena kritika. Primjetne su odlike socijalna perspektiva te upotreba nordijskog imaginarija, no treba imati na umu da je riječ o vrlo raznorodnom žanru čiji obrisi nisu strogo definirani", kaže Tomić te objašnjava spoj nordijskog podneblja i noira:
"Nordijski noir na neki način ujedinjuje ideju noira, u kojem, tvrdi Vivian Sobchack, 'postoje kuće, ali nema domova' (umjesto doma prevladavaju prostori poput ulica, depresivnih stambenih blokova, motela i barova) te nordijske zemlje, poznate po socijalnoj državi, koja se predstavlja kroz metaforu 'dobrog doma'u kojem vladaju jednakost i solidarnost, no koja u devedesetim godinama prošlog stoljeća sve više slabi, u korist jačanja neoliberalnog modela. U takvoj atmosferi postoji svojevrsna nostalgija za društvom blagostanja, koje postaje jedan od osnovnih motiva ovoga žanra. Nordijski noir, dakle, prokazuje probleme društva koje živi na krhotinama društva solidarnosti."
Taj se fokus preslikao na dinamiku odnosa protagonista priče (detektiva, žrtve i zločinca). Zločinca se doživljava kao žrtvu sistema pa se umjesto na pronalaska počinitelja zločina (whodunnit) naglasak stavlja na motive zločina (whydunnit), koji su često povezani s onim što slovenski filozof Slavoj Žižek u eseju za London Review of Books opisuje kao "dugo i bolno propadanje švedske socijalne države."
"Za zanimljive primjerke žanra je specifično da šire mozaičnu sliku društva i pokušavaju shvatiti gdje smo skrenuli s puta kao društvo da je stvar pošla po zlu", kaže Tomić.
No koji je razlog nezadovoljstva socijalnom državom i društvom u jednom od razvijenijih i socijalno osvještenijih društava poput skandinavskog?
"Švedski teoretičari (filma) znaju koristiti metaforu „iskliznuća iz tračnica države blagostanja“, u kontekstu kraja 20. stoljeća kojem se tračnice ekonomskog napretka i društva solidarnosti počinju odvajati, odnosno kada se te dvije putanje društva počinju percipirati kao divergentne, štoviše međusobno kontradiktorne. Za preporuku je na tu temu film Stieg Larsson – Čovjek koji se igrao vatrom (Stieg Larsson – mannen som lekte med elden, 2018), dokufikcija o autoru popularnih krimića, ali i transformacijama švedskog društva nakon Drugog svjetskog rata koje su ih motivirale", objašnjava Tomić.
U nordijskom noiru nakon devedesetih motivi ekstremno nasilnog, patološkog ponašanja poput pedofila, serijskih i masovnih ubojica preuzimaju primat na uštrb kompleksnih ekonomskih, političkih i kulturoloških čimbenika.
"Naslovi ovog žanra, doznajemo, često spajaju narative noira i sockrimića te istražuju raskol između teorije 'trulih jabuka', to jest grešaka sistema koje treba ukloniti, i sociološke perspektive koja zločin interpretira kao odraz disfunkcionalnosti društva. Ti se oprečni narativi devijantnosti, to jest, zvjerstva, i socijalne pravde pojavljuju u djelu "Zvijer" ("Odjuret") iz 2004. godine. Početak romana obilježava opis zvjerskog pedofilskog zločina nad dvije djevojčice, no kasnije se uvodi i sociološki aspekt. I kasniji romani ovog dvojca, poput boljih primjeraka skandinavskog krimića do danas, naglasak stavljaju na socijalnu refleksiju, odnosno promatraju zločin u društvenom kontekstu koji ga proizvodi (ili može spriječiti)", ističe Tomić.
Nordijski noir obično je lako prepoznati po atmosferi koja odiše pasivnošću i paranojom te po specifičnom vizualnom identitetu koji podrazumijeva prikaze ogoljenih, beživotnih pejzaža poput sivkastog mora, beskonačnih žutih polja te monotonog škrapanja kiše po mjesecom obasjanim gradskim ulicama, piše The Guardian.
U ulozi protagonista često se pojavljuju dva tipska detektiva koja vezujemo za suvremeni nordijski krimić:
"U tipično skandinavskim obrnutim rodnih ulogama s jedne je strane pasivizirani depresivni detektiv (često i ljubitelj opere i alkohola, melankololičan izdanak socijalne države, Mankellov Wallander je dobar primjer), a s druge asocijalna detektivka, loša majka i promašaj na privatnom planu, ali sa sposobnostima na granici superjunakinje (od Lisbeth Salander ili Sage Norén do Naie Thulin, iako je Sarah Lund je neprevaziđeni uzor)", iznosi Tomić profil protagonista.
Počeci žanra
Neki početke žanra povezuju se s devedesetima te pionirskim naslovima poput "Ubojice bez lica" Henninga Mankella te "Smilla osjeća snijeg" Petera Høegaija, dok drugi njegove korijene, prije svega, vide u švedskom sockrimiću. Kritičar švedskih novina Expressen Mattias Bergqvist uvjeren da su počeci nordijskog noira, koji po njegovom sudu definiraju ljudi, a ne mjesta radnje, povezani sa serijom knjiga Maj Sjöwall i Pera Wahlööa o policijskom detektivu Martinu Becku. Nakon njega je došao i Menkellov Kurt Wallander, a vrhuncem žanra naziva opus Stiega Larssona, piše The Guardian.
Iako je planirao napisati seriju od deset knjiga, Larsson je prije iznenadne smrti stigao dovršiti samo tri romana ("Muškarci koji mrze žene", "Djevojka koja se igrala vatrom" te "Kule u zraku"), koji su objavljeni posthumno. Romani su okupljeni pod nazivom trilogija "Millennium", prema imenu časopisa u kojem je kao istražiteljski novinar radio Mikael Blomkvist, jedan od dvaju središnjih likova u ovoj seriji knjiga.
Sva tri romana dobila su svoje švedske filmske adaptacije, a uslijedilo je i američko uprizorenje prvog romana s posljednjim agentom 007 Danielom Craigom te Rooney Marom ("Carole", "Her", Nightmare Alley") u glavnim ulogama.
Iako je do tog trena žanr već obilovao naslovima, termin 'nordic noir' prvi se put pojavljuje u blogu Odsjeka za skandinavistiku londonskog University Collegea. Naziv je 2010. godine popularizirao BBC-jev dokumentarni film "Nordijski noir: priča o skandinavskoj kriminalističkoj fikciji". Kao reprezentativni primjerak žanra The Guardian je naveo televizijsku seriju "Ubojstvo", jednu od najuspješnijih skandinavskih televizijskih drama.
Nordijski noir i serije
Popularnost nordijskog noira kao žanra je, tako, usko povezana s pojavom televizijskih serija koje se bave složenom društvenom analizom i posljedicama spornih društvenih tendencija. Kraj 2000-ih i početak 2010-ih pokazao se posebno pogodnim razdobljem za širenje ovog žanra na televiziju i film. Popularna i nagrađivana danska serija "Ubojstvo" ugledala je svjetlost dana 2007. godine. Priča organizirana oko inspektorice Sarah Lund i njenih istraga ubojstava 2011. je dobila i svoju američku verziju. Iste je godine snimljena i prva sezona serije "Most" (na danskom "Broen", a na švedskom "Bron") u koprodukciji dviju skandinavskih zemalja. Gledatelja u priču uvodi mrtvo tijelo pronađeno na granici Danske i Švedske, što zahtjeva zajedničku istragu dviju skandinavskih zemalja. Švedska policijska istražiteljica Saga Norén te njeni danski pandani Martin Rohde (prve dvije sezone) i Thure Lindhardt (druge dvije sezone) udružit će snage kako bi riješili ubojitu slagalicu.
"Ubojstvo" i "Most", našli su svoje mjesto u samom vrhu žanra koji je iznjedrio brojne televizijske sadržaje vjerne karakterističnim motivima poput mračne i surove atmosfere, uznemirujuće nasilnih i često nastranih zločina, složenih likova te višestrukih pripovijednih linija.
Popularnost "Ubojstva" uvelike se odrazila i na televizijsko stvaralaštvo izvan Skandinavije pa se utjecaj nordijskog noira primjećuje u uspješnim serijama poput "Broadchurcha", "Pada" ("The Fall") i "Pravog detektiva" ("True Detective").
Interes za nordijski noir, čini se, neće tako brzo splasnuti. Streaming platforme ljubitelje ovoga žanra ne ostavljaju na cjedilu pa se na Netflixu, na primjer, može pratiti početak kriminalističke karijere Kurta Wallandera u seriji "Mladi Wallander" te "Lutke od kestena" u kojima dvoje detektiva slijedeći trag figurice od kestena love zločinca povezanog s nestalom kćeri političarke....