Kulturama

Inventura jedne kulturne godine: Premalo sam se zabavljala a čitala više od očekivanja

Nisam ove godine često išla u kazalište no najbolje što sam vidjela bila je predstava ”Yira, yira” s argentinskim seksualnim radnicama

 Hnk Zagreb/
Najbolji su bili Boy Harsher u Močvari, predstava "Yira, yira" s prostitutkama, Goranka Matić u MSU te novi Knausgaard i Šimpraga

Ova godina je za mene, kao opsesivnog konzumenta gotovo svega s kulturnog spektra, te nekog kreativca s kulturnog ruba, bila istovremeno i sjajna i tužna. Bila je to prva postpandemijska godina u kojoj se sva kreativno/umjetnička industrija trebala probuditi, ako već ne i zaplesati u punom ritmu. No, onaj koji čita, sluša, gleda motiviran je ipak nekom svojom unutarnjom gladi, i oblikovan navikama. Zabavljala sam se manje nego što sam željela, a čitala više nego što sam očekivala.

Koliko god sam bila uzbuđena što u Zagrebu svira The Smile, nova grupa Thoma Yorkea i Jonnyja Greenwooda iz Radioheada, koncert godine bio je onaj američke dark wave atrakcije Boy Harsher u Močvari. Ništa se nije moglo mjeriti s mračnom elektronikom dvoje mladih...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 22:14