Hrvati najviše kupuju naslove za lektiru i priručnike za kuhanje

Imate li Balzacov “Germinal”, umornim će tonom otac, traži lektiru.

Nebitno mu je li Balzacov ili Zolin, doima se kao da je to, uz kupnju “Ane Karenjine” i Stendhalova “Crveno i crno”, tek jedna mu od obaveza s popisa špeceraja koji valja nabaviti dok je u gradu. Daniel Glavan, vlasnik antikvarijata Biblos, iznosi po nekoliko izdanja svakog od traženih naslova. “Što jeftinije, molim, to je djeci, za školu, jednom pročitaju i nikad više”, pogledom prelazi po knjigama poredanim na podlaktici antikvara.

Damjan Tadić / CROPIX

Daniel Glavan, vlasnik antikvarijata Biblos

Uzima Tolstoja i Zolu, plaća karticom, minutu potom moli - da mu vrate 10 kuna, jer “trebao sam zapravo uzeti tog Stendhala, možda neće sad baš trebati ‘Ana Karenjina’.” Antikvar strpljivo mijenja knjige, stornira jedan, izdaje drugi račun. Daniel Glavan Biblos je otvorio 2003. U tom je poslu počeo godinu prije, sa štandom na Britancu. “U tih godinu dana sam upoznao puno ljudi, ponešto naučio i odlučio otvoriti antikvarijat”, prisjeća se.

Rijetki primjerci

Na našem tržištu nedostaje puno temeljnih, a nikad izdanih ili odavno bez reizdanja naslova iz društveno-humanističkog područja - povijesti, sociologije, filozofije, lingvistike, teorije književnosti... toga se dosta nađe u Glavana. Zamišljen nabraja: “30 godina u nas nema novog izdanja ‘Kritike čistog uma’, od Domovinskog rata nema Mumfordova ‘Grada u historiji’, nema Jungova ‘Čovjek i njegovi simboli’, Frommovo ‘Umijeće ljubavi’ novo izdanje nije doživjelo 27 godina, nema ni Spinozine ‘Etike’, Weberove ‘Protestantske etike’, Marxova ‘Kapitala’, niti ‘Izvora za hrvatsku povijest’ Nade Klaić, temeljne knjige za studente povijesti.” Sve to, kad ima, proda odmah. Za neke knjige prima upite i jedanput tjedno, a nabaviti ih je teško.

Te naslove ne traže samo studenti, nego često i starija populacija. Prosječan kupac u antikvarijatu, barem u Glavana, ima oko 45-50 godina.

Jako dobro, kaže, idu kuharice i ljekovito bilje. Najtraženija je, jer novog izdanja nema od 1990-ih, Ivanka Karačić ‘Domaća kuhinja’. Jednu je prodao i tog jutra dok smo razgovarali. 100 kuna.

“To je knjiga po kojoj se kuha u ovom području, a nove kuharice, strane uglavnom, loše su prevedene i nisu u duhu našeg naroda. Teško će starija populacija kuhati uz od Jamieja Oliviera, prevoditelji čak nisu ni engleske mjere dobro preračunali...”

Nekad je knjige prodavao par brojeva više, isto u Vlaškoj, bio je smješten na katu, to je bio kabinetski tip antikvarijata, radio je sa 1000 knjiga, prodavao probranija izdanja. Zanimaju ga ponajviše povijest, stare i rijetke knjige i karte. “Najradije bih se bavio samo Petrićima, Boškovićima... ali ne mogu opstati na taj način. Moram prodavati i Germinale i Ane Karenjine.” Ima, kaže, jednu od prvih knjiga o geometriji Frane Petrića iz 1587. (35.000 kuna), prvo izdanje Fortisova putopisa po Dalmaciji iz godine 1774. (35.000 kuna) te rijedak zemljovid iz 17. stoljeća, posvetu Petru Zrinskom tri godine prije no što je ubijen. Takav isti dobio je Tuđman za rođendan 1998. godine.

“Možda ću ovaj mjesec prodati dvije skuplje knjige, ali ne mogu na osnovi toga cijeli dan sjediti i čekati kad će netko doći. Odlučio sam proširiti ponudu 2010. kako bi mi se proširio i krug kupaca... Ljudi imaju krivu predodžbu da su antikvarijati skupi, za 30 kn možete kupiti klasike, lektire, pogotovo ako imate dvoje ili više djece, isplati se te klasike imati doma.”

U Biblosu je dobar izbor beletristike, od klasika do novijih naslova. Prije 1990-ih još su kod nas izdavali sabrana djela, Zola, Turgenjev, Dostojevski... danas iz opusa tih autora tiskaju samo lektirne naslove. “No, ima puno ljudi koji kupuju sve naslove. Problem je što su knjižare i do sad imale vrlo loš izbor knjiga... Baš zato u Zagrebu postoji, usporedimo li ga s Beogradom koji je u izdavaštvu uvijek bio bitno jači, puno veći broj antikvarijata i jača antikvarijatna ponuda”, kaže Glavan.

Specifična ponuda

U zadnji mjesec dana dva su se kafića opskrbila većinom lektirnim naslovima iz njegova antikvarijata. Kafić na novom aerodromu kupio je 200 knjiga na raznim jezicima, od toga stotinu knjiga svjetskih klasika.

Šime Brala, poznati zagrebački antikvar koji je pred kraj Jugoslavije, na samom koncu 1980-ih, otvorio tad prvi privatni antikvarijat u Zagrebu, nasuprot Botaničkom vrtu, u mirovini je. Posao su, ima tome već dosta godina, preuzeli sin i kćer. “Pratimo događaje, ako netko umre, dobije nagradu, ima veliku obljetnicu...”, objašnjava Tanja Brala kako rade izbor knjiga za izlog u njihovu antikvarijatu u Dežmanovu prolazu. “Kad je umro Matvejević, tražio se ‘Mediteranski brevijar’, nakon smrti Arsena Dedića ‘Brod u boci’, iza Malnara ‘U potrazi za staklenim gradom’, čim se o nekome više piše u novinama, čim ga se više spominje, to digne potražnju. Ako netko postane nobelovac, njegove knjige onda bitno bolje idu. Neko vrijeme već traje i trend popularnosti švedskih krimića. Ako HTV reprizira, recimo, ‘Ptice umiru pjevajući’, ljudi traže knjigu, da se sjete onog što su čitali u mladosti.”

Hrvoje Brala nadometne: “U izlog često stavim knjige o Zagrebu, jer to znam da ga mogu prodati... ili sad je proljeće pa sam stavio priručnik o voćarstvu te likovne monografije velikih imena Bukovac, Kraljević, Meštrović, Kuglijeva izdanja starih dječjih knjiga.”

Damjan Tadić / CROPIX

Hrvoje Brala

Zadnjih godinu i pol na uglu Bauerove i Martićeve Dražen Dabić drži svoj bibliofil.hr, prodaje rijetka izdanja, knjige s potpisom, avangardu, stariju periodiku... Njegovi kupci su malobrojni i probrani po specifičnim interesima, znanju i spremnosti da za knjigu izdvoje često i nekoliko desetina tisuća kuna. Dabić uglavnom prodaje na internetu, stranim institucijama i kolekcionarima, u Tate, Kunsthaus, MoMA-u, Smithsonian, veliki broj onih koji uđu u antikvarijat zapravo su zalutali i ubrzo shvate da je riječ o sasvim specifičnoj ponudi. Jasno, obilaze ga, često namjenski, i kupci, a otvara vrata i izvan radnog vremena, po dogovoru. Kod Dabića se, primjerice, prodaje “Kiklop” iz 1958. s Marinkovićevim potpisom, “Kuga” iz 1957. koju je potpisao tad svježi Nobelovac Camus, prvo izdanje Nerudine sabrane poezije “Navegaciones y regresos” iz 1959., na prvoj je stranici zelenom tintom autor ostavio posvetu...

Dražen Dabić

Mali princ

Antikvarijat u Skalinskoj, u kući iz 18. st., tik uz terase restorana što su okupirale strmu usku ulicu gdje je obično više stranih turista negoli lokalnog svijeta, Zlatarevo zlato, vode braća Zlatar, Jurica i Srđan.

“Ne biste vjerovali koliko smo prodali ‘Malog princa’, ima puno stranaca koji skupljaju izdanja te knjige na raznim jezicima. Ne možemo mi toga nabaviti koliko bi otišlo. Kupujemo bosansko, srpsko izdanje na ćirilici, sve što nam ponude...”, govori Jurica Zlatar.

U tom malom prostoru pod bačvastim svodom gdje knjige ravnopravno stoje na policama, ali i formiraju slobodnostojeće stupove od poda naviše, 40% naslova je povijesne tematike. Do Nove godine dobro su prodavali i - “Mein Kampf”. I sad je u izlogu pretisak iz 1942., na njemačkom. Često uđu Nijemci, pitaju imaju li original. “Od ove godine puno slabije ide jer je sad i u Njemačkoj dozvoljena prodaja Hitlerove knjige, ali kod njih nije pretisak već novo izdanje s komentarima. Kakogod, otkad se može u Njemačkoj kupiti, ne znam jesmo li prodali i jedan primjerak...”, govori Zlatar.

Damjan Tadić / CROPIX

Srđan Zlatar

“Relativno brzo ćete prodati ‘Može i bez kavijara’, ‘Vrata percepcije’, ‘Da Vincijev kod’, ‘Životinjsku farmu’, ‘1984.’”, nabraja Bruno Pletikos iz antikvarijata Studio. Imamo i najnoviju beletristiku, minimalno 20% jeftiniju negoli u knjižarama, srednjoškolske udžbenike 30 do 50% jeftinije.

Ima raznih želja - jedan je nedavno tražio pet knjiga, 5 cm širokih i 30 cm visokih.

“Izgubili su se oni nekadašnji antikvarni kupci, ljudi koji bi povremeno obilazili antikvarijate i gledali što je novo na policama. Danas većina dođe i traži točno određeni naslov, kupi i otiđe, rijetko tko razgledava po policama i bira.”

Većina prodaje, ali i većina posla odlazi, kažu svi, na internetske trgovine.

Ranko Šuvar / CROPIX

Bruno Pletikos

Visoki najam

“Pazimo da što preciznije opišemo stanje knjige, damo kratki sadržaj i fotografiju, sve moguće dodatne informacije. To je za kupce puno bolje, za nas puno gore jer svaku knjigu treba obraditi. U knjižari je lako, dobiju 100 komada istog naslova, ali ovdje je svaka knjiga različita, čak i ako je isti naslov, različito je izdanje, stanje, treba opisati je li s patinom vremena, ili ‘mala ogrebotina na stražnjoj korici’, ‘posveta na tom i tom listu’... to nam oduzima puno vremena”, priča Pletikos.

Većina kaže da im jako dobro idu knjige o Zagrebu, a kupuju se i knjige o povijesti Bosne, Srbije, “ljudi dosta kupuju knjige na ćirilici koje se tiču umjetnosti, povijesti...”, kaže Glavan. U 1990-ima su, pričaju antikvari, puno bolje negoli danas išle knjige iz perioda NDH.

Antikvari, makar oni što drže starija izdanja i rjeđe knjige, sve manje idu u otkup. “Ponekad se nađe nešto, no ljudi obično i ne znaju što imaju. Pozovu me da pogledam kućnu biblioteku, upitam imaju li još što, kažu imamo nešto u podrumu, ali to je staro... i onda se dogodi da to i jest najzanimljivije što imaju.” Glavan priča da je tako pronašao rijetke njemačke putopise i “Ex Ponto” prvo izdanje, iz 1918., s autorovim potpisom.

Vrtoglavo visok komercijalni najam i krajnje skučen prostor ove jeseni Glavana tjeraju na selidbu iz Vlaške. “Zagreb bi, kao uostalom što to čini Rijeka, trebao davati potporu u smislu sufinanciranja najma, ili kakav gradski prostor.” Sele u veći prostor, 90 kvadrata, imaju 11.500 naslova i još desetak tisuća knjiga koje čekaju na unos, tamo će biti daleko više mjesta, i manji najam. “Kao što se namjerava raditi poticaj za knjižare, tako bi trebao biti i za antikvarijate”, smatra Glavan.

Naglasak na rijetkim izdanjima i aukcijama

Antikvarijat Mali neboder nije samo najstariji u Rijeci, već i najstariji u Hrvatskoj jer neprekidno radi od 1962. godine. Današnji vlasnici Saša Dimitrović i Tomo Vučinić vode ga od 1992. godine i stvorili su od antikvarijata nezaobilazno okupljalište ljubitelja starih i vrijednih knjiga.

Matija Djanješić / CROPIX

Saša Dimitrović

Mali neboder raspolaže fondom od oko 20.000 naslova, a osim knjiga ovdje namjernici mogu naći i raznu efemernu građu, sitni tisak, brošure, stare karte, novčanice, razglednice, kataloge, fotografije, stripove i plakate.

U ponudi se nalaze i razmjerno novije popularne knjige koje su već rasprodane u knjižarama, ali voditelji antikvarijata naglasak stavljaju na svoju fundamentalnu funkciju, prodaju rijetkih i vrijednih izdanja. Nakon što su neko vrijeme u trendu bile knjige tiskane u doba NDH, sada se najviše traže knjige o avangardi između dva rata i poslijeratna komunistička politička propaganda.

Ljubitelji teško dostupnih tiskovina mogu sudjelovati i na aukcijama koje je Mali neboder pokrenuo kao prvi mali antikvarijat u zemlji. Do sada su održane tri, a četvrta aukcija koju će organizirati u suradnji s još dva zagrebačka antikvarijata najavljena je za idući Interliber u Zagrebu. Interes za aukcije je velik, a kupci osim uživo mogu sudjelovati i slanjem kuvertiranih ponuda. Na posljednjoj aukciji prošlog svibnja nudili su se primjerice udžbenici fizike iz 1802. ali je zanimljivo da je velik interes bio za zbirke pjesama Josipa Severa “Diktator” (1969.) i Danijela Dragojevića “Nevrijeme i drugo” (1968.) koje je likovno opremio Mihajlo Arsovski. Kupcima nije bilo teško izvojiti po 500 kuna za zbirku od pedesetak pjesama.

“Vrijednost se ne mjeri samo po starosti”, poručuje suvlasnik Malog nebodera Tomo Vučinić koji je nedavno u suradnji s Gradskom knjižnicom Rijeka pokrenuo i zanimljivu akciju prikupljanja dječjih knjiga naših baka i prabaka kao još jedan vid animacije Riječana za stara izdanja. (Edi Jurković)