FOTO DOSSIER: POLA STOLJEĆA ČEŽNJE ZA MODERNIZACIJOM Latinka Perović na književnom festivalu u Puli dočekana uz ovacije, prekidali je aplauzima

Prije gotovo pola stoljeća, upravo početkom prosinca, Tito je propustio svoj omiljeni ritual da na škoju Vanga blizu Pule bere mandarine. Imao je važnijega posla: u lovištu Karađorđevo spremao se razići s hrvatskim političkim vodstvom koje se u federalnom ambijentu njegova poretka isticalo zagovaranjem promjena. Za tih su mučnih i često noćnih razgovora, što su bacili dugu mračnu sjenu na potonja desetljeća jugoslavenske utopije, dvije snažne i pametne žene dijelile mali apartman.

I to ne stoga što ih se takvim protokolom željelo povezati već jednostavno, jer suprotno predodžbi o luksuzu maršalova dvora, nije bilo dovoljno postelja. Već tada su njihova neobična i zvučna imena, Latinka i Savka, odjekivala, da bi se uskoro metaforički stopila s čežnjom za modernizacijom koju su svaka u svojoj zajednici zastupale po onu presudnu cijenu osobnog uzmaka kakav ljudi pamte.

Iako su se čvrsto držale svojih srpskih, odnosno hrvatskih utemeljenja, naše se cimerice ni u tome sjećanju nisu antagonizirale, pa se Latinku Perović i sada doživljava, ne samo sa sjetom nego i znatiželjom, kao junakinju te iste, poučne priče. Tako je bilo i ovih dana kada je na književnom festivalu u Puli prekidana aplauzima na otvorenoj sceni, zbog svojih lucidnih znanstvenih, ali i osobnih autorskih uvida u povezivanju vremena između kojih se vrata ne mogu zatvoriti. Kada se nedugo poslije Savke, Tito zauvijek oprostio i s Latinkom, ona je s velikim uspjehom izvela životni, ali i stručni zaokret.

Posvetila se magistralnim historiografskim studijama srpskoga društva, premda je po temeljnoj naobrazbi filolog, magistrirala je na jeziku Iva Andrića! Pa dok se u Puli kreće izložbom Igora Zirojevića o Gradu koja povezuje te dvije drame, civilizacijsku i estetsku, i dalje se doima i govori kao poznavatelj književnih svjetova, a to ponajprije znači čitatelj. Eto, Latinka Perović nije propustila ni svoj put u Pulu, makar je Titu rekla ne u stvari dosta ozbiljnoj, oko društvene promjene, dobro predviđajući da se na Brijunima do danas neće ništa promijeniti.