‘Duboka voda‘: Kako nas književnost navede na tanak led identifikacije s ubojicom

U cjelokupnom korpusu žanrovske književnosti 20. stoljeća, ni jedan književnik ili književnica nije tako čvrsto kanoniziran kao što je Patricia Highsmith.

Američka autorica trilera proslavila se već svojim prvim romanom koji je ekranizirao Hitchcock: "Strancem u vlaku". Tijekom 50-ih, već je ozbiljno afirmirana, knjige joj se prodaju, a filmska je industrija cijedi do iznemoglosti. Istodobno, Highsmith je (bila) ljubimac i visokih književnih krugova koji su voljeli njene egzistencijalističke teme, uvjerljive prikaze tjeskobe, uznemirujuće rastakanje morala.

Highsmith je - ukratko - i popularna i klasik. Bila je to za života, bila i u času smrti 1995., to je i danas. Unatoč tome, nakladnička sreća Patricije Highsmith u Hrvatskoj je bila skokovita i nesustavna. Neke su joj najvažnije knjige - doduše - prevedene još u Jugoslaviji ("Edithin dnevnik" 1987. u Hit-biblioteci). Jedina su joj sabrana djela izišla sredinom 90-ih kod malog, danas preminulog nakladnika Pegaz.

Izbor je bio dobar, uključivao je neke od njenih najboljih naslova - ali su same knjige bile neugledan i loš nakladnički proizvod. Od tada do danas, romani Highsmithove izlazili su sporadice, obično pod ruku s nekim novim filmom po njenim knjigama (poput "Carol" 2015). U njenom opusu još uvijek ima važnih, neprevedenih rupa. Te se rupe obično krpe kad ili ako se pojavi neki novi film.

Brak iz noćne more

Takav je slučaj i s romanom "Duboka voda" (Deep Water). Riječ je o četvrtom po redu romanu u opusu Highsmithove. Roman je objavljen 1957. i pripada najboljoj fazi njenog kreativnog rada. Objavljen je netom nakon (slavnog, ali precijenjenog) "Talentiranog gospodina Ripleya". S "Dubokom vodom" počinje faza najboljih romana Highsmithove, kao što su "Ta slatka mučnina" i "Sovin huk". Ipak - ovaj se roman dosad nije mogao čitati na hrvatskom jeziku. A kako je za narednu filmsku sezonu najavljena nova (treća) ekranizacija "Duboke vode" u kojoj će glumiti Ben Affleck i Ana de Armas, tako je nakladnik Mozaik knjiga uskočio i popunio tu rupu izdanjem u prijevodu Saše Dracha.

"Duboka voda" je - zapravo - tipska, fotorobotska hajsmistijana. Mjesto radnje je isto kao i u većini najboljih autoričinih knjiga: ubavi, mirni, buržujski grad u provincijskoj Americi. Kao i junaci mnogih važnih autoričinih knjiga, i junak "Duboke vode" je uzorni, pitomi građanin. Vic Van Allen je pristojni provincijalac u srednjim tridesetim godinama, uzoran otac i dobar susjed. Vodi malu tiskaru u kojoj kao poluprofesionalnu razbibrigu objavljuje grčke klasike i debitantske pjesničke knjige. Novčano je situiran jer je naslijedio nekakvu obiteljsku rentu. Pun je neobičnih hobija, a jedan je od njih osobito čudnovat: uzgaja puževe (riječ je o autobiografskom detalju: navodno je i autorica imala farmu puževa).

Tu besprijekornu sliku kvari samo jedna "sitnica": Vicova supruga Melinda. Melindi je, naime, Vic dosadan. Njena nezainteresiranost za muža pretvorila se malo-pomalo u ledeni zazor. Supruzi već odavno spavaju odvojeno. Melinda ište zabavu, a tu zabavu nalazi u drugim muškarcima. Promiskuitetna je, vara Vica neprestance. No, njega čak ni to ne smeta: točnije, ne smeta ga ukoliko to ne smeta druge u gradiću.

Veza Melinda i Vica prava je, strindbergovska studija braka iz noćne more. No, ni on ni ona iz tog braka ne želi izaći - što zbog novca, što iz komoditeta ili inata. A što su više zajedno, više se preziru.

Antipatična supruga

Zaplet "Duboke vode" počne kad se dozna da je u New Yorku ubijen čovjek koji je svojedobno bio Melindin ljubavnik. U tom trenutku, Melinda je na vrhuncu preljubničke romanse s trgovačkim putnikom koji je nakratko u gradiću. Da bi otjerao preljubničkog rivala, Vic mu slaže da je on ubio njegovog prethodnika u New Yorku. Mladić mu povjeruje i pokupi se u hipu.

Vijest o Vicovom "priznanju" proširi se mjestom. Neki povjeruju u to da je Vic ubojica, većina ne. No, Vic uoči da ga nakon toga mještani gledaju drugim očima - s impresioniranim respektom. Svidi mu se taj novi Vic kojeg vide umjesto bivšeg, mlakonje. Kad se Melinda spetlja s idućim ljubavnikom - lutajućim kavanskim pijanistom - Vic stoga odluči preći s riječi nas djela.

"Duboka voda" demonstrira upravo one odlike koje su kod Patricije Highsmith uznemirujuće privlačne. Kao i u mnogim svojim najboljim romanima, i u ovom nas autorica vezuje uz lik koji postupa moralno zazorno. Glavni junak "Duboke vode" je čovjek za kojeg ne bismo smjeli navijati. Ipak, Highsmith nas navodi na tanki led amoralizma tako što nas natjera da se s njim potpuno identificiramo. Čak nam i on, čak i ubojica, biva miliji od odvratne supruge, malograđanskog gradića, licemjernih mještana, praznog društvenog ceremonijala. Ako u romanu postoje "negativci" i "protivnici", onda su to supruga i jedan od susjeda koji jedini vjeruje u Vicovu krivnju.

Oboje su duboko antipatični ljudi. Ali - tu je tipična hajsmitovska subverzija - oni su jedinu u pravu. Jedini vide istinu na koju su uljuljkani buržuji slijepi. Uzorno, pitomo susjedstvo ih ostracira kao izopćenike jer su prozreli što se dogodilo - a mi, čitatelji, navedeni smo u klopku da se tom izopćenju radujemo. To je Highsmith: književnica koja ne izvlači samo mrak iz likova - nego i iz nas, čitatelja.

Ako netko u životu nije (još) čitao Patriciju Highsmith, hitno treba ispraviti golemu grešku. A ako već kani ispraviti propust, "Duboka voda" je perfektan ulaz u prvo upoznavanje.