Osim što se djeca suočavaju s neizbježnom asimetrijom odrastanja (mali–veliki, nemoćni–moćni, ovisni–neovisni), prema psihoanalitičarki Elisabeth Young-Bruehl također se moraju nositi s nevidljivim predrasudama o djeci, sadržanim u svakoj kulturi. Naime, roditelji imaju nesvjesne i kulturno odobrene zamisli/stereotipe o tome što su djeca te ih projiciraju na potomstvo, propuštene kroz filter vlastitih neiskazanih emocija, neriješenih razočaranja, poniženja, neispunjenih čežnji ili strahova. Kad dijete postane emocionalna zamjena za roditeljsku frustraciju, često potiskuje svoje impulse, usklađuje ih s osjećajima odraslih i tumači reakcije kao mjeru vlastite vrijednosti – jer ona asimetrija nagoni ga na preživljavanje. Potom dijete gradi unutarnju sliku o sebi koja se temelji...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....