"Moja dota", ovih dana u izdanju OceanMora objavljena knjiga
Nore Verde (Antonele Marušić), roman je o
djetinjstvu kakav mnogi, ovakav ili onakav, nose u sebi, u
vlastitoj podsvijesti, ali tek rijetki ga ikada ispišu, kamoli
tako uspješno. Iz dječje perspektive ispripovijedan je svijet u
kojem djevojčica raste. U Nelinom slučaju to je baba na Korčuli
i ostala familija s kojom provodi ljeta dok samohrana majka u
Splitu po cijele dane radi. U tom je štivu dirljive topline i
nježnosti koliko i nasilja i osude sredine koja pripovjedačici ne
dopušta biti drugačijom od općenametnutog kanona, igrati se
"muškim" igračkama, jasnije oćutiti ono što u sebi tek počinje
naslućivati.
U njemu je puno barbinih batina na njezinom malom tijelu, kao i
babine...
NORA VERDE
"Djevojčica iz romana samoj se sebi obraća u muškom rodu, počinje spoznavati da je različita"
Mama se ljuti na Nelu koja se ne želi igrati s lutkama, apostrofira "Ja sam rodila curicu, a ne muškega".
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....