Na planini sam naučio da je nemoguće prepričati ikome u potpunosti sve doživljaje točno, koliko god se trudili. Ali i da točnost nije toliko važna, jer u književnosti i planini ima i drugih stvari koje čovjeka mogu nositi dalje. Naučio sam da je aktivnost u prirodi odličan način za poboljšanje svih dijelova života. Da su fizički umor i kreativni polet povezani čudnim nitima. Da je lijepo zaspati i probuditi se daleko od uobičajene vreve, jer to donosi bistriju perspektivu na sve što me čeka dolje. Da su usputne male nagrade često najveća vrijednost po kojoj ćeš se naknadno sjetiti nekog dana. Da postoji više sretnih slučajeva nego što se ljudi usuđuju nadati. Da uvijek ima i malo gubitka, da prolaznika podsjeti da je prolazan - kaže Milan Majerović Stilinović, nekadašnji televizijski novinar i voditelj sektora komunikacija i odnosa s javnošću u HDS ZAMP-u, koji je u izdanju Libricona objavio svoju prvu knjigu “Što sam naučio na planini”. Osnova za knjigu koja je nastajala dvije godine bio je autorov Facebook blog, a 50 priča sabranih u njoj variraju na temu planina i bivanje na putu prema stvarnim ili imaginarnim planinama u našim životima.
U očima promatrača
- Većina tih priča nastajala je u hodu, bio uspon ili silazak, nadahnuta događajima, ljudima, bićima i idejama koje su mi dolazile ususret na raznim putovanjima. Koliko često odlazim u planine? U duljim ljetnim danima 3 do 4 puta tjedno, iako su to zapravo uglavnom kraći hodački izleti po Medvednici podno koje živim, a ne prave planinarske ture. Ozbiljnija hodanja odradim tijekom jednog ili dva vikenda mjesečno, a tada volim otići malo dalje: do Gorskog kotara, Velebita, dalmatinskih i zagorskih brda i planina, Papuka koji je ljeti neodoljivo bujan. Jedna od stvari koje sam naučio i u pričama ih pokušavam braniti jest i to da visina planine uopće nije toliko bitna: važno je i uzeti i dati sebi vrijeme za pokušaj jer se i na malim brdima kriju velika iznenađenja. Visina je u očima promatrača, a pogled zna biti precijenjen - kaže Milan kojeg pitamo u čemu je najveći gušt tijekom planinarenja.
Gledanje lisica u igri
- Meni su evergreen hitovi sloboda u nogama koje su prehodale mnogo i mogu još, u kojem god smjeru poželiš; hodanje ili sjedenje na panju u bujnoj šumi u ljetnoj polusjeni; element nepredvidljivosti koji ponekad donosi adrenalin, a potom, kad sve dobro završi, opuštanje i smijeh; trenuci u kojima se neke priče spoje i zatvore; izmjene opaski i razgovora s ljudima koje susrećete na putovanju. Gledanje lisca kako se igra u visokoj travi, a da on ne zna za tebe, to bi možda ipak trebalo staviti na vrh - govori Milan. Odlazi li u planine sam ili u dobrom društvu?
- Sam idem samo u dobro poznatu, vrlo sigurnu i signalom dobro premreženu Medvednicu. No i u nju rado odlazim u društvu - članove obitelji u posljednje vrijeme sve teže uspijevam nagovoriti da mi se pridruže, a ne inzistiram. No, imam prijatelja ili poznanika s kojim se volim penjati. Kad društva i nema, gore ga je lako naći - slični interesi i poimanje svog položaja u cijelom iskustvu dana u planini često rezultiraju vođenjem zanimljivih razgovora ili čak sklapanjem prijateljstava s potpunim neznancima. Planina tu nešto kemija i sama, spaja one koje treba spojiti. Na znam kako to radi, to još moram proučavati - priznaje Milan čija će se knjiga osim u knjižarama i na web shopu izdavača, moći pronaći na samim planinama.
Igra se nastavlja
- Jedan od zabavnijih dijelova priče je baš to: do daljnjeg ću ponekad u nekoj od planina spomenutih u knjizi, ostavljati negdje po jedan poklon-primjerak, kao iznenađenje putnicima namjernicima. Već sam to napravio na Medvednici pa čekam hoće li mi nalaznik javiti kako mu se sviđa i sviđa li mu se uopće. Ali sviđa mi se i ideja da možda nikad neću doznati tko su ljudi koji će naći te knjige - kaže Milan, koji će i nakon izlaska knjige nastaviti voditi blog.
- Na blogu i dalje objavljujem nove priče i fotografije, ali odnedavno i razgovore sa svjetskim i domaćim planinarskim ‘facama’ na istu temu: pitam njih što su oni naučili na planini. Uskoro kreću i videoemisije, dulji razgovori s veteranima raznih nadmorskih visina. Ubuduće ću tamo donositi i medijske prikaze i recenzije knjige, fotografije s čitanja i predstavljanja tamo gdje ih bude. Nadam se da će se bar na neka od tih mjesta trebati penjati. Na blogu objavljujem i fotografije mjesta na kojima u planinama ostavljam knjige na dar - tako da, puno je toga novog, blog živi sa sve više pratitelja i sve više drugih igrača koji pomažu promicati iste vrijednosti. Igra se nastavlja - poručuje autor.