‘Bio je najgori suprug na svijetu. Patriciu je prezirao jer zarađuje više od njega i osjećao se uškopljenim njezinom slavom‘

Iako je preminuo prije više od trideset godina jedan od najpoznatijih pisaca za djecu Roald Dahl ne prestaje dizati prašnu. Nakon što je nedavno britanski izdavač izbacio neprimjerene izraze iz Dahlovih djela kako bi odgovarali modernom vremenu, što je izazvalo lavinu reakcija, svjetlo je ovih dana ugledala knjiga koja Dahla opisuje kao zlostavljača žena. I dok je njegov antisemitizam odavno poznat i nije ga za života krio, govoreći o Židovima u časopisu New Statesman 1983., rekao je da "čak i smrdljivac poput Hitlera nije ih samo tako dirnuo bez razloga", Dahl kao suprug nije dosada bio posebna tema. Spisateljica Carmela Ciuraru, pozabavila se upravo tim aspektom Dahlove ličnosti u knjizi "Životi žena" u kojoj istražuje burne brakove poznatih književnika. Pored biografskih portreta parova, među kojima su i Alberto Moravio i Elsa Morante, autorica ispituje ulogu ambicije, narcizma, mizoginije, nevjere i alkoholizma u vezama u kojima se čini da je neuravnoteženost prisutna od samog početka.

"Možda je osvojio nagradu za najgoreg muža u mojoj knjizi", izjavila je Ciuraru u razgovoru za The Guardian. "Ne znam: tijesna je utrka s Kenom Tynanom tko će osvojiti tu nagradu. Morala sam se odmoriti od njega. Ali to je rečeno, odvajam umjetnost od umjetnika, i još uvijek bih se mogla vratiti i razgovarati o tome i analizirati što je neugodno ili mizogino ili rasističko ili sve te druge probleme koje je on imao i još uvijek pronaći nešto u čemu ću uživati u knjigama. Uopće ne razmišljam crno-bijelo o umjetnosti ili književnosti."

Ciuraru u svojoj knjizi piše o Dahlovom odnosu s prvom suprugom, američkom glumicom Patriciom Neal.

Dahl i Neal vjenčali su se u New Yorku 1953. godine, njoj je bilo 27 a njemu 36 godina, a New York Times objavio je članak u kojem je pisalo: "Vjenčali su se Patricia Neal i pisac." Brak je trajao trideset godina i imali su petero djece. Dahl je, ističe Ciuraru, uživao u uspjehu svoje supruge sve dok je nije počeo prezirati jer zarađuje više od njega i osjećao se uškopljenim njezinom slavom.

"Mislim da mu je to bilo jako teško. Kad je riječ o piscima, ponekad imate posla s nemilosrdnom ambicijom, egom i nagonom, a tu je jednostavno mnogo složenosti. Ja ih ne osuđujem. Većina ljudi u ovoj knjizi pretrpjela je puno trauma u djetinjstvu i bili su oštećeni ljudi koji su uglavnom činili najbolje što su mogli."

Godine 1965. Neal je, međutim, doživjela dva moždana udara dok je bila trudna s njihovim petim djetetom, kćeri Lucy. Dahl je postao njezin "nasilnik, mučitelj i zaštitnik". Sintaksa joj je bila zbrkana i borila se izgovoriti riječi koje je željela, a kad bi Neal nešto poželjela, Dahl bi stavio predmet izvan njezina dosega i zadržao ga dok ne bi uspjela izgovoriti pravu riječ.

Kako je ispričala Ciuraru Dahl je tjerao i ponižavao svoju ženu da se oporavi, korak po korak. "Metodologija je bila kaznena, ali i učinkovita: na kraju se oporavila i postala zagovornica žrtava moždanog udara, iako je brak bio osuđen na propast".

Dahl joj se povremeno, kaže Ciuraru, činio kao pravi psihopat, ali priznaje da "Patricia možda ne bi preživjela bez maltretiranja Roalda Dahla. On ju je u suštini maltretirao kako bi ozdravila, ponovno hodala i govorila nakon niza moždanih udara. Bilo je komplicirano, ali bez njegove pomoći, koliko god okrutno bilo, uspjela se oporaviti, što je izvanredno."