"Bilo je to dragocjeno iskustvo, tih dana mislila sam samo o pjesmama, nisam ni jela ni pila”

“Beli, beli most, ko slonova kost …”, upravo su ti stihovi Ivana Gorana Kovačića kao spontani izraz veselja prvo pali na pamet Evelini Rudan kad su joj javili da je dobitnica Nagrade Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku knjigu.

Riječ je o zbirci “Smiljko i ja si mahnemo (balada na mahove)” koju je lani izdala Fraktura.

Dobitnica nagrade Goran za mlade pjesnike je Vida Sever za rukopis "Suho mjesto".

Najznačajnije hrvatsko priznanje za mlade pjesnikinje i pjesnike, Nagrada Goran za mlade pjesnike, utemeljena 1977. godine, koja se dodjeljuje se za najbolji rukopis autorice ili autora do tridesete godine života, koji prethodno nisu objavili pjesničku knjigu pripala je Vidi Sever za rukopis "Suho mjesto". Vida Sever na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studira kroatistiku i komparativnu književnost.

zbirka Eveline Rudan

Evelina Rudan, opisujući svoju nagrađenu zbirku kaže: “Ona govori o mrtvima i živima. I živima koji su preživjeli. O supostojanju različitih svjetova - intelektulanih, emocionalnih, sretnih, nesretnih, vedrih i traumatskih … Činilo mi se da postoji jedna priča koju moram ispričati, koja je istodobno i ispričana i prešućena, a to balada omogućuje."

Za spomenutu zbirku kaže da je u njoj nastajala dvadesetak godina, početne pjesme je napisala 2014. “A onda sam prije tri ili četiri godine napravila osnovni korpus, nalaženje glasa i usredištenja, kostur kako će izgledati. Obavila sam to u četiri-pet dana, napravila kako sam zamislila. Bilo je to dragocjeno iskustvo, tih dana mislila sam samo o tome, nisam ni jela ni pila.”

Zašto balada? “Bilo je to nekakvo nalaženje glasa za ono što sam htjela, nalaženje forme, a činilo mi se da je balada kao žanr najbolji odabir za ono što sam htjela postići - s jedne strane ispričati priču, a s druge strane ispričati je tako da njezini vitalni dijelovi uvijek budu u podrumu, a u pojavnosti izlazi nešto što povezuje i afektivno, i narativno i lirsko i dramsko, jer je to ono što žanr balade omogućuje.”

Nagrada će dobitnici biti uručena 21. Ožujka u Lukovdolu, čime će se obilježiti početak 58. Goranovog proljeća. U finalu nagrade bile su knjige: “Sang” Alena Brleka (HDP, Zagreb, 2019.), “Zablaće” Stipe Grgasa (Meandarmedia, Zagreb, 2019.), “Putovanje oko tijela” Marijane Radmilović (Meandarmedia, Zagreb, 2019.) i “Stope u snijegu” Nade Topić (Meandarmedia, Zagreb, 2019.)

Žiri u sastavu Dorta Jagić, Miroslav Mićanović i Branislav Oblučar jednoglasno je donio odluku nagraditi petu samostalnu zbirku pjesama Eveline Rudan ““Smiljko i ja si mahnemo (balada na mahove)” ocijenivši da je riječ o “iznimnom postignuću u opusu ove pjesnikinje i važnom datumu suvremene hrvatske poezije. Riječ je o knjizi u kojoj se isprepliću jezična istančanost i zaigranost imaginacije, zavodljiva naracija i lirska neposrednost. Prepoznatljiva obilježja pjesnikinjinog stila ovdje su izdignuta na novu razinu; njezin govor dobio je na zamahu i lakoći – što zbog specifične kompozicije rukopisa, što zbog njegove provodne teme.” Knjiga je napisana i na istarskoj čakavici, standard i dijalekt dva su paralelna i ravnopravna toka kojima jednako uvjerljivo teče autoričin pjesnički govor.

"Zbirka se sastoji od 40 numeriranih pjesama, a svaka od njih počinje istim stihom: „smiljko i ja si mahnemo“, koji uvijek iznova postavlja „scenu“, temeljnu narativno-dramsku jezgru iz koje se razvija svaki tekst. Lirska junakinja (koja nosi ime autorice) prolazi pokraj Filozofskog fakulteta na kojem radi i s pločnika domahuje rođaku Smiljku koji se nalazi na sedmom katu susjednog Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Svako mahanje povod je za kratko putovanje u zajedničku prošlost, ali i za neobavezne razgovore o trenutnoj situaciji – o poslovima, interesima, brigama i raspoloženjima. Osobita privlačnost lirske naracije koju Rudan epizodično oblikuje jest umijeće poigravanja prostornim i vremenskim odrednicama; različita mjesta i trenuci vješto se sravnjuju i prožimaju, dovoljno je da protagonisti jednom mahnu, i već se nađu na drugoj lokaciji i u drugome vremenu.", objašnjava žiri.

Nagrada Ivan Goran Kovačić dodjeljuje se za najbolju izvornu pjesničku zbirku tiskanu u dvogodišnjem razdoblju u Hrvatskoj.

Dodjeljuje se bijenalno, naizmjenično s nagradom Goranov vijenac za izniman doprinos hrvatskoj poeziji, a dodjeljuje je SKUD Ivan Goran Kovačić u sklopu festivala Goranovo proljeće. Za nagradu mogu konkurirati i pjesničke knjige izvorno napisane i tiskane na hrvatskom jeziku kod registriranih nakladnika, bez obzira na mjesto objavljivanja.

Ove su su u konkurenciji bile knjige objavljene u razdoblju od 1. studenog 2018. do 31. listopada 2020. godine. Za nagradu nisu mogle konkurirati knjige članica i članova Odbora Goranovog proljeća, kao ni izdanja SKUD-a IGK. Nagrada se sastoji se od novčanog dijela u iznosu od 10 000 kn, plakete te skulpture, rada akademskog kipara Igora Rufa. Na ovogodišnji natječaj pristigao je 91 naslov, od kojih je 85 odgovaralo njegovim uvjetima i propozicijama.