Žene, kraljice...

‘Bajke su danas blaže. Crvenkapica je drugačije završila u Perraultovoj priči u 17. stoljeću‘

Naslovna stranica

 Kreativna mreža
‘Imamo devet priča u kojima devet žena daju svoj glas likovima koje smo u bajkama navikli doživljavati kao - sporedne‘

"Žene, bajke, kraljice" prva je u nizu zbirki priča namijenjenih odraslima u kojoj je devet autorica oživjelo ženske likove iz bajki. Nada Gašić, Julijana Adamović, Nataša Govedić, Vera Vujović, Lada Žigo, Jadranka Pintarić, Jadranka Bargh, Ana Đokić i Aida Bagić napisale su priče u kojima su izvukle poznate likove s margina.

Kako je nastala početna ideja govori urednica Ana Đokić: "U jednom spontanom razgovoru vezanom uz bajke i njihovo mjesto u današnjem svijetu, Jadranka Bargh mi je kao urednici nakladničke kuće Kreativna mreža predložila da objavimo zbirku priča u kojoj će bajkoviti likovi progovoriti i ispričati svima nama poznate bajke iz sasvim nove, osobne perspektive. Meni se Jadrankin prijedlog, neka vrsta rašomona, veoma dopao i tako smo krajem godine ne samo objavili zbirku pod imenom 'Žene, bajke, kraljice' u kojoj progovaraju zreli ženski likovi iz 'Pepeljuge', 'Snjeguljice', 'Modrobradog', 'Guščarice', 'Ivice i Marice', 'Snježne kraljice', 'Male sirene', već smo i počeli dugotrajan, vrlo ozbiljan književni, a rekla bih i sociološki i psihološki projekt u kojem će biti uključen velik broj hrvatskih i inozemnih autora."

image

Uz bajku Pepeljuga

Kreativna mreža

Jadranka Bargh, dramaturginja i autorica projekta Pripovjedno kazalište dugo se bavi bajkama. "Proučavala sam kamo to one vode ili idu, bolje rečeno. U suvremenome društvu bajke smatramo 'pričama za djecu' i to je to. Ne razmišljamo odakle bajke, koliko su stare, kome su se propovijedale, što su ljudi, nepismeni mahom kakvi su bili, znali o danas običnim stvarima koje se uče u školi… Mislimo da su se bajke, eto, stvorile u prvom izdanju braće Grimm iz 1812., gdje je pripovjedačica braći bila Dorothea Viehmann koja je ispričala nekih četrdesetak bajki. Dalje u prošlost od toga niti ne idemo. A čak je i to prvo izdanje (bilo ih je sedam do 1857.) nikad više ponovljeno jer bajke su u svakom novom izdanju bile sve blaže, nježnije i, naravno, pisane za djecu. (Jedino je u prvome izdanju Kraljica Snjeguljičina majka, na primjer, jeste li to znali?) Na hrvatski to prvo izdanje braće Grimm nije ni prevedeno, niti se dopušta djeci da ga čitaju. Pitanje bajki je sociološko pitanje. Kako živimo danas, što su i tko su naša djeca, kako ih odgajamo i je li primjereno našoj djeci čitati bajke iz prvog izdanja? A, to je izdanje nastalo otprije nekih 200 godina. Bajke postoje 2000 godina...", govori Jadranka Bargh pa nudi primjer: "Znadete li da je Crvenkapica sasvim drugačije završila u priči Charlesa Perraulta u 17. st.?"

image

Naslovna stranica

Kreativna mreža

O projektu dalje kaže: "Misao vodilja je da se bajke na neki način 'vrate' odraslima jer su krenule u jednome vrlo iznimnome smjeru koji za njih nije dobar. Ovo je ujedno i pokušaj da se neke od njih osuvremene prema izboru spisateljica ili da se nadopune kao 'što bi bilo kad bi...?' Prošlost, sadašnjost, budućnost, prema nahođenju i želji onoga koji zamišlja, želi, piše..."

Urednica Ana Đokić: "Imamo devet priča u kojima devet žena (redom majke i maćehe, ubijene žene te dvije starice i jedna unuka) daju svoj glas likovima koje smo u bajkama navikli doživljavati kao - sporedne. Ali znate, kada promijenite fokus, i sporedni lik stavite u središte, mijenja se težište, mijenja se ritam priče, a mijenja se i crno-bijela slika na koju smo navikli. Rekla bih da je u pitanju magičan proces."

image

Autorice "Žena, bajka, kraljica"

Privatni arhiv

Svaka od autorica birala je lik prema vlastitom nahođenju. "Već je taj susret i spisateljičin odabir lika – bajka za sebe!" dodaje urednica.

Nakon što izvučemo arhetipe, teoretičari kažu da od bajke ne ostane puno; ovdje su se, dapače, poigrali arhetipom. Zašto?

"Niste rekli koji to teoretičari kažu, ali je istina", odgovara Jadranka Bargh pa nastavlja: "Bajke prestaju biti ono što jesu kad se izvuku arhetipovi iz njih. To nas treba zabrinuti sa svim ovim mogućim i nemogućim prepravljanjima bajki kako bi one bile primjerene što mlađoj dobi te kako bi bile 'korektne' za jako malu djecu, te sociološki prihvatljive i 'ružičaste'.

Svaka se spisateljica poigrala u svojoj priči arhetipovima takozvane originalne priče po vlastitom nahođenju kako je htjela i/ili mislila da treba, a to je zagolicalo maštu: hoće li se arhetipovi iščitati ispravno? Hoće li ih se zadržati ili će ih se zamijeniti drugima? Kako će to funkcionirati? Taj je zadatak apsolutno prepušten svakoj spisateljici ponaosob." Ana Đokić kaže: "Ja bih dodala da je to pitanje koje čeka čitatelja da na njega nađe odgovor."

Koliko klasične bajke korespondiraju s današnjom djecom, ovovremenskim čitateljima? Čitane iz današnje perspektive zbunjuju li, oplemenjuju, plaše li...?

Što o tome kažu djeca i roditelji?

"Klasične bajke (što je to i koje su to?) teško da uopće možemo zvati klasičnima kada su toliko prekrajane i komadane kako bi bile prihvatljive što mlađim konzumentima. Takvo je vrijeme. Iako se na internetu danas svašta vidi, djetetu je još grozno čuti u bajci da je otac, da bi spasio sebe, odrezao obje šake svojoj kćeri ili ju je ostavio da zauzme njegovo mjesto u oronulom dvorcu Zvijeri ili da je Kraljica bila Snjeguljičina majka ili da je u priči o Ivici i Marici djecu u šumu otjerala njihova majka, a ne maćeha itd. Izgubili smo sociološki trenutak u bajkama i zato ih smatramo okrutnima. Takve, naprosto, nisu za našu djecu i sigurna sam da bi se itekako osuđivalo majku koja bi svojoj djeci čitala bajke iz prvog izdanja braće Grimm. Zato ćemo te i takve bajke u današnje vrijeme prepustiti SAMO odraslima...", komentira Jadranka Bargh.

Riječ je o prvom projektu, u planu je niz: "Nakon što smo otvorili (dugo vremena zatvorena) vrata bajkama i ponovno ih pustili u svijet odraslih, ideje se samo gomilaju. Kao da su bajke i njihovi junaci gladni pažnje nas odraslih. Već se piše druga zbirka priča u kojoj će glavnu riječ imati zreli muški bajkoviti likovi i njezino se objavljivanje planira već u proljeće ove godine. U ekipi su Ludwig Bauer, Zoran Ferić, Boro Radaković, Roman Simić, Darko Macan, Želimir Periš, Zoran Pongrašić, Boris Perić, Igor Štiks. Nakon kraljeva, očeva, ribara, lovaca, slijedi treća knjiga u kojoj će nastupiti sasvim mladi autori zahvaljujući kojoj ćemo čuti što nam tinejdžeri imaju za reći, odnosno Pepeljuga, Snjeguljica, Princ na bijelom konju itd. Demoni, vještice i druga čudesna bića čekaju zbirku za sebe. Tu će biti i knjiga priča likova koje nitko nije htio. Pri stvaranju svake zbirke, naime, autorima se nudi izbor od dvanaest bajkovitih likova, od kojih svatko bira jedan. Budući da je u svakoj zbirci uključeno devet autora, tri lika nisu odabrana. A, u planu je i zbirka u kojoj će glavni junaci biti likovi iz narodnih bajki iz regije u kojoj ćemo okupiti pisce iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Srbije. No, mi se nećemo zaustaviti samo na knjigama. Već smo u Centru za ženske studije počeli s jednim potpuno drugačijim, bajkovitim, načinom književnih predstavljanja koje ćemo u budućnosti nastaviti. Uzbudljivo je vidjeti pisce koji ne samo na papiru, nego i na književnim nastupima ulaze u kožu svojih likova. Ono što bih htjela istaknuti jest i sjajno likovno-grafičko oblikovanje biblioteke, koje kao grafička dizajnerica i ilustratorica potpisuje Aleksandra Nina Knežević."

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. studeni 2024 08:44